Pseći pubertet je razdoblje u životu psa koje mnogo vlasnika opisuje kao vrlo izazovno i frustrirajuće. Pas odjednom kao da nema pojma o stvarima u koje je uloženo mnogo truda, a počinju se pojavljivati i neka nova i nepoželjna ponašanja. Dobra vijest je a pas nije zaboravio ono što smo ga naučili. Loša vijest je da nepoželjna ponašanja u vidu agresije neće proći sama od sebe, nego je na njima potrebno odmah i ozbiljno poraditi.

O trendovima u odnosu čovjeka i psa. Kako smo od vlasnika i posjednika došli do skrbnika. I korak dalje, do člana obitelji. Jesmo li te korake učinili kao suvremeno društvo ili kao pojedinci ? Da li je naš najbolji četveronožni prijatelj dobio mjesto člana obitelji ? Ili je obiteljski pas ? I da li je to isto… U ovom blogu o odgovaramo na neka od tih otvorenih pitanja kroz fenomen “pet parentinga”

Postoji nekoliko problema koje svjesno ili nesvjesno (iako ne i namjerno) mogu kreirati sami vlasnici pasa. Ako ih mogu kreirati, onda ih svakako mogu i pokušati spriječiti.

Kako bi vam u tome pomogli, podijelit ćemo s vama vlastita dugogodišnja iskustva.

Dosada je suvremeni pseći problem koji se pojavio kada je čovjek psa – radnika pretvorio u psa – ljubimca. Mnogo pasa danas pati od viška energije i viška neiskorištenog vremena. Psima je dosadno, što je posljedica je fizičke i mentalne frustracije. Kako bi psima vratili njihovu genetski urođenu potrebu za nekim oblikom rada ili suradnje s ljudima, stvoreni su razni sportovi i aktivnosti za pse.

U Hrvatskoj se ni kinološka kultura ni društvena odgovornost ne podrazumijevaju i svakako nisu na zadovoljavajućoj razini. Baš zato smo odlučili podržati kampanju koja uključuje oboje. I posvetiti joj temu bloga.

Pse većinom proglašavamo neposlušnima iz dva (pogrešna) razloga. Prvi, kada psi zbog manjkavog ili pogrešnog školovanja ne razumiju što od njih želimo. Takvi psi nisu neposlušni, oni ne znaju što od njih očekujemo. Drugi razlog je naše neprihvaćanje urođenih psećih ponašanja. Ni takvi psi nisu neposlušni. Oni su samo psi.

Želimo da je naš pas poslušan, ali ne znamo kako to postići i od kuda krenuti. Uobičajeno je krenuti od najlakših vježbi poput daj šapu i sjedi. Nažalost te vježbe, koliko god bile simpatične, ne postavljaju temelj za poslušnog psa.

Činjenica da je psa prva udomaćena životinjska vrsta ne mijenja činjenicu da je pas i dalje pas. Nije poprimio ljudske osobine, ne govori niti jedan ljudski jezik i potrebno ga je naučiti kako živjeti s ljudima, pogotovo u modernim, urbanim ljudskim zajednicama. Ispravna i pravovremena socijalizacija nužan je korak na tom putu.

Ključni trenutak u našem životu sa psom počinje ne dolaskom psića u naš dom, već onog dana kada smo donijeli odluku da ćemo nabaviti psa. Emotivna odluka koja se donosi „hladne“ glave. Iako nas srce uvijek vuče u nekom smjeru (prema određenoj pasmini ili čak konkretnom psu), nekoliko je ključnih pitanja na koja sami sebi moramo unaprijed iskreno odgovoriti.