Pseći pubertet

naslovna.jpg
photo-1601979031925-424e53b6caaa.jpg

Ok. Preživjeli smo uspješno prvih nekoliko zajedničkih mjeseci. Potrudili smo se što bolje socijalizirati našeg psića, naučili ga osnovama ponašanja u novom, zajedničkom domu. Većina vjerojatno i osnovnim vježbama. Sjećamo se da su to dolazak i zabrana. Psić ih možda još uvijek nije savladao savršeno, ali na najboljem je putu. Dobro mu idu i šetnja na povodniku. Zna sjesti, leći i čekati. Zna se igrati s nama. Izgradili smo dobar odnos sa svojim psićem koji nam vjeruje i ne boji nas se. U šetnji više obraća pažnju na nas, nego na okolinu koja ga okružuje. Bravo ! Napravili smo odličan posao, udarivši čvrste temelje za budućnost.

A onda iznenada kreću problemi. Naš trud kao da je pao u vodu. Dojučerašnji ljubljeni psić postaje skoro pa nemoguć. Svojeglav je, ne sluša i ne doživljava nas kao prije.

Kamo je nestala ljubav?! I od kuda sad ovaj buntovnik bez razloga ?!

Ulazak u pubertetsku fazu

U dobi od otprilike 6 pa do 8 mjeseci psi ulaze u fazu adolescencije ili puberteta. Kod pasa ova faza traje do otprilike 12 mjeseci, a kod većih pasmina i dulje. 

Promjene koje donosi pubertet ne odražavaju se isto na svakom psu. Kod nekih pasa su vrlo suptilne, dok kod drugih donose znatnu promjenu. Neki psi počinju iskazivati ponašanja koja nisu ni dobrodošla niti prihvatljiva. Ponajprije se ovdje radi o iznenadnoj plahosti ili agresiji.

Upravo zato je ovo razdoblje važno za budući život našeg psa, kao i za naš zajednički suživot. I upravo zato je ovo vrijeme kada trebamo biti strpljivi, uporni i nastaviti raditi sa svojim psom.

Možda nas može utješiti (a možda i ne) da je ovo razdoblje slično i usporedivo s dječjim pubertetom. Dođe i prođe, ali ga treba znati pravilno prevladati.

Naš je odnos na testu

pexels-photo-4148012.jpeg

Ovo je i doba kada se u tijelu našeg psića događaju značajne promjene. On raste. To je ono što vidimo izvana. Ono što ne vidimo su promjene iznutra. U prvom redu mislimo na aktivaciju hormona, posljedično kojima se aktiviraju i određena ponašanja.

Agresija i/ili plahost kao najizazovniji. Ignoriranje vlasnika kao sljedeći problem na listi. Ili ponašanja koja nas mogu dovesti do zaključka da je naš pas “zaboravio” sve što je do sada naučio.

Sve to stavlja naš odnos na kušnju. Ljudi su skloni početi gubit živce, ljutiti se na psa, vikati, a time više ili manje porušiti do tada izgrađeni dobar odnos sa svojim psom.

Upravo je to ono što nikako ne smijemo napraviti. 

Ono što trebamo raditi je nastaviti ulagati u našeg psa. Nastavljamo sa socijalizacijom, odgojem i školovanjem kako bi naš pas izrastao u zdravog i stabilnog psa.

Pubertetlija izvan kontrole

Ako nam se čini da su ponašanja našeg psa krenula na gore ili čak izmiču kontroli, vjerojatno smo u pravu.

Najvažnije je zadržati hladnu glavu i probleme krenuti rješavati ODMAH.

Sada na naplatu dolazi sve što smo do sada radili sa psom. Kako na ispravan, tako i na manje ispravan način.

Ako smo socijalizaciju shvatili kao proces tijekom kojeg se naš pas mora družiti i igrati sa što više pasa i ljudi (kako ih se u budućnosti ne bi bojao ili bio agresivan), onda je ovo period kada će nam naš pas početi jasno pokazivati zašto je to pogrešno viđenje socijalizacije.

Zašto ?

Iz razloga jer odrastanjem i ulaskom u pubertet psići postaju i sigurniji u sebe i svjesniji svoje okoline. U kombinaciji to dovodi do želje za samostalnošću i  istraživanjem, sve dalje od vlasnika. 

Ako smo ispravno proveli socijalizaciju ovo razdoblje neće nam zadavati previše glavobolje jer smo postavili temelje odnosa u kojima smo mi prvi na listi prioriteta našeg psića. On će i dalje željeti istraživati svijet oko sebe, ali to će činiti uz naš pristanak (kada mi odlučimo da je sigurno za njega) i rado i veselo će nam se vraćati (jer smo napravili odnos u kojem smo mi bitniji od okoline).

Ako smo pak tijekom procesa socijalizacije zanemarili svoju ulogu u životu psa i prednost dali drugim ljudima i psima, u trenutku kada naš psić postane sigurniji u sebe i počne se osamostaljivati, mi svakako padamo u drugi plan, Nije ni čudo jer smo ga naučili da su svi zabavniji od nas. Drugi ljudi mu se uvijek vesele, dok ga mi ponekad i pošpotamo. Nas ima stalno i mi mu se podrazumijevamo, a druge vidi ponekad, pri čemu mu se uvijek jako vesele. Ponekad i daju iznimne poslastice. Samim time, njihova vrijednost i uloga u očima našeg psa raste. 

Drugi psi su pak bića iste vrste s kojima se naš psić potpuno razumije. Ukoliko su dobri prema njemu, igraju se i divljaju zajedno, psić će za svoje društvo uvijek izabrati njih. Ljudi takav način igre i zabave ne mogu pratiti. I malo ih je koji znaju naći jednako dobru zabavu u igri psa sa čovjekom.

Mnogo veći problem od neposlušnog psa u pubertetu je pas koji ulaskom u pubertet postaje agresivan. 

Dio problema dolazi iz pogrešne socijalzicije (izlagali smo štene psima koji su ga napadali ili maltretirali), dio problema iz genetike (kako pas odrasta tako na svijetlo dana sve više dolazi i genetski materijal koji nosi u sebi), a dio problema uzrokuju i uzburkani hormoni. 

O čemu se točno radi, ovisi od psa do psa. I nije ni toliko bitno, koliko je bitna činjenca da se ovom problemu moramo posvetiti HITNO i ODMAH. Ne, pas se neće smiriti kada odraste. Loše je kada agresiju opravdavamo pubertetskim buntom jer posljedice koje agresivno ponašanje nosi po psa buntovnika ne želimo iskusiti. Bilo da se radi o agresiji prema psima ili prema ljudima. 

Kako što lakše proći kroz pubertet do odrasle dobi psa

Da bismo i sebi i psu olakšali prolazak kroz ovo intenzivno i izazovno razdoblje te omogućili psu da stasa u fizički zdravog i mentalno stabilnog psa, bitno je uzeti u obzir ovih nekoliko činjenica:

Socijalizacija nije završen proces

U ovom razdoblju psu je i dalje potrebno osigurati pozitivna iskustva

Ovo je doba kada neki psići odjednom počinju pokazivati strahove koji prije nisu postojali. Iako smo obavili odličan posao sa socijalizacijom u dobi od 8 do 16 tjedana, moguće je da se naš psić ulaskom u pubertet odjednom počinje bojati stvari koje prethodno nije ni primjećivao.  Ključno je nastaviti sa socijalizacijom. Za čudne strahove u ovo doba života vrijedi ona “proći će”.

Nastavimo raditi na osobnom kontaktu i odnosu na psom

Ovo uključuje fokus na vlasnika, kao i odnos u kojem je vlasnik ima prioritet u odnosu na okolinu.

Još kao malo štene naučili smo našeg psića da je bitno ostati neutralan u odnosu na događanja u okolini. U doba puberteta iznimno je važno da i dalje ustrajemo i njegujemo to ponašanje. Dakle, kada mu se ljudi obraćaju, psić ima sve 4 šape na zemlji (ne skače po njima). I ne “pozdravlja” se sa svakim psom u prolazu, vukući nas prema njemu.

Veliku važnost i dalje dajemo vježbi “dođi”. Treniramo i ponavljamo. I dalje vježbamo kroz različite igre jer nam je važno da dolazak k nama u glavi psa ima samo pozitivne poveznice.

Pravilna igra vrlo je važna za osobni kontak i dobar odnos sa psom. Vrlo je važno i da nas pas vidi kao zabavne, a ne naporne likove koji stalno nešto i puno traže, a to ne podkrepljuju vrijednim nagradama. Igra će nam svakako pomoći u tome. Kako je ovo doba kada psići uglavnom dobivaju stalne zube, tako možemo koristiti i neke od igara koje nisu bile preporučljive tijekom ispadanja zubi.

Strpljenje

Prihvatimo ovo razdoblje kao proces u kojem će biti dobrih i loših dana, uspona i padova.

Osigurajmo psu dovoljno fizičke i mentalne aktivnosti

pexels-photo-1294062.jpeg

To možemo raditi samostalno ili se uključiti u aktivnosti nekog kluba za pse. 

Važno je imati na umu da u ovo doba, dok je psić još u fazi rasta, neke fizičke aktivnosti nisu primjerene jer mogu donijeti više štete nego koristi. Agility ili trčanje na duge staze spadaju u to, a o dobi kada je podobno uključiti psa u takve aktivnosti najbolje će Vas savjetovati Vaš veterinar ili ljudi iz odgovornog kluba za pse.

Dobra vijest je da pas neće zaboraviti ono što je naučio. Na nama je da shvatimo da je ovo izazovno razdoblje i za našeg psa. On je pomalo u svom svijetu. Zato je naša zadaća olakšati mu prijelaz u odraslo i zrelo doba. Najbolji put je fokusirati se na učvršćivanje osobnog odnosa i zabavu sa našim psom, a kriterije u treningu privremeno smanjiti i ne vršiti mentalni pritisak na psa.

Previous
Previous

Sportski pas

Next
Next

Pas kao član obitelji