Sportski pas

Sport sa psima je tema kojoj u psećoj zajednici, a pogotovo šire nije posvećeno dovoljno pažnje. Cilj je ovog bloga popuniti barem dio te praznine i dati smjernice i odgovore na temeljna pitanja svim vlasniciama pasa koji bi se željeli okušati u nekim od psećih sportova.

Ako i niste fan sportova ili smatrate da vaš pas nema sportskih predispozicija ipak pročitajte ovaj tekst. Većina pasa uživa u sportskim aktivnostima, a sportski pas može biti gotovo svaki pas, bez obzira na pasminu, veličinu ili dob. Kako bi to bilo moguće osmišljeno je mnogo različitih psećih sportova. 

Zašto sportovi sa psima

Mnogo je razloga zašto našeg psa uključiti u neki od psećih sportova. Među prvima su svakako kada smo mi i sami sportski tip. Ili kada je pas pun energije koju želimo da ispoljava na pozitivan način. 

Uz to što su pseći sportovi odlična vježba na fizičkoj razini, njihova je dodatna korist što produbljuju vezu i poboljšavaju odnos između psa i čovjeka. Oni postaju tim. Tim u kojem su oba člana jednakovrijedna. Tim koji je uspješan samo kada se međusobno odlično razumije. 

Kako krenuti

Prije nego uključimo svog psa u određeni sport moramo razmisliti i biti upoznati sa slijedećim činjenicama:

1. naš pas je prvi o kojem moramo voditi računa. Njegova veličina/izgled, temperament i zdravlje,

2. koji su nam sve pseći sportovi na raspolaganju,

3. koliko vremena i ostalih resura imamo na raspolaganju (automobil, novac za opremu i treninge i sl), jer će to uvelike utjecati na činjenicu hoćemo li se sportom baviti samo kroz treninge ili se želimo i natjecati, hoćemo li biti povremeni amateri ili ciljamo puno više

Odabir psa za sport

Ili možemo reći odabir sporta za psa. Ovisi o tome kako pristupamo ovoj aktivnosti.

Dva su načina kako psi ulaze u sport. Prvi je prema našim željama, putem ciljanog odabira određenog psa za točno određeni sport. Drugi je kada smo već nabavili psa i sport nam nije bio na listi prioriteta ili aktivnosti s kojima smo se namjeravali baviti. No, uslijed okolnosti odlučili smo se uključiti psa u sportske treninge. To se najčešće događa kada imamo psa čijoj visokoj energiji želimo osigurati smislenu svrhu (opetovano trčanje za lopticom to svakako nije). Ili smo se uključili u rad nekog kinološkog kluba gdje smo za svojim psom, pohađanjem osnovnih tečajeva odgoja i poslušnosti, vidjeli sportske treninge koji su nas privukli. Ili imamo prijatelje zaljubljenike u neki od psećih sportova. 

Kojim god putem krenuli važno je ne oslanjati se isključivo na vlastite želje, već odabir prilagoditi sklonostima i mogućnostima psa.

Vrste psećih sportova

Psećih sportova je svakim danom sve više različitih, a prilagođeni su sposobnostima i mogućnostima, slobodno možemo reći svih pasa.

Tako danas možemo birati između dinamičnog i brzog agilitija, flyballa ili frizbija za pse, preciznih disciplina poslušnosti (obedience, rally), različitih vrsta sportova koji se baziraju na traženju i pretraživanju (mantrailing, nosework, razne discipline sportske detekcije, a ubrojit ćemo i ovu skupinu i spasioce). Za one sklone provođenju vremena u prirodi tu su svakako canicross ili bikejoring.

Sportska radna kinologija

Na raspolaganju nam je naravno i sportska radna kinologija. Ovaj sport ubraja se u sportove koji  svoje korijene vuku iz izvornih zadaća koje je pas kroz povijest obavljao za čovjeka i zajedno sa čovjekom. Konkretno ona svoje korijene vuče iz uporabnog rada službenih  pasmina pasa (potraga za čovjekom, zaštita od čovjeka). 

“Nekada je od sportova postojao samo Schutzhund”, reći će nam iskusni kinolozi. Schutzhund, taj prijašnji naziv za današnju sportsku radnu kinologiju,  je sport koji se razvio u Njemačkoj krajem 19. stoljeća kao sredstvo za probu/testiranje i očuvanje karaktera i upotrebljivosti radnih pasa. Na njemačkom jeziku riječ Schutzhund u doslovnom prijevodu znači pas za zaštitu

U svom punom obimu današnji oblik ovog sporta predstavlja svojevrsni pseći triatlon jer uključuje discipline trag, poslušnost i obranu te je stoga iznimno zahtjevan, kako za psa tako i za vodiča. 

Danas ovaj sport ima višestruku zadaću. Jedna dimenzija je izrazito sportska, dok druga služi da bi utvrdili sposobnosti psa za pojedinu uporabnu svrhu te očuvanju i unapređenju zdravlja i radne sposobnosti pasa. Drugim riječima psi nisu samo lijepi. Prije svega moraju biti funkcionalni.

Kako pripremiti psa za sport

Bez obzira koji sport odabrali nekoliko je ključnih zadataka koje trebamo obaviti u štenećoj dobi, odnosno prije nego svog psa izložimo svih fizičkim i mentalnim zahtjevima nekog od sportova.

1. Socijalizacija i habituacija

Iako je za sve pse od iznimne važnosti ispravno provesti oboje, savjetujemo da budućem sportskom psu posvetite dodatnu pažnju. U svom će životu sportski pas biti izložen težim situacijama od prosječnog kućnog ljubimca. Mnogo ljudi, pasa i buke koji prate natjecanja su situacije na koje psa treba posebno pripremiti. Tu su i česta (duga) putovanja i boravak u automobilu (boksu) za vrijeme treninga i natjecanja. 

1. Otpornost na stres

Stres i trema prate svaki sport, pa tako i one pseće. Uz psa, stresu i tremi izložen je i vodič čime dodatno mentalno opterećuje psa. Otpornost na stres uče se i grade. Od malih nogu, kroz pojačanu i zahtjevniju socijalizaciju, a kasnije kroz treninge. Natjecanja nisu mjesta na kojima učimo psa, pa kako se snađe. Na natjecanja pas dolazi spreman.

1. Zdravlje

Ne dobro, nego izvrsno zdravlje je svakako preduvjet da bi se pas mogao baviti sportom.

Preporuka je provjeriti kukove, laktove, kičmu i srce prije nego krenemo u ozbiljne sportske vode. Kod nekih pasmina ovi se pregledi obavezni ( za potrebe uzgojnih dozvola). Kada i ne postoji obveza, apeliramo na sve na ovu preporuku shvate ozbiljno i ne čekaju da pas počne pokazivati znakove neugode, boli ili srčanih problema. Psi su bića s visokom tolerancijom na bol, tako da će problemi izaći na vidjelo vjerojatno tek u uznapredovaloj fazi.

Mnogo ljudi čiji psi imaju neki zdravstveni problem željeli bi im obogatiti život, mentalno ih zabaviti i uključiti u neku aktivnost. Preporučamo da porazgovaraju sa svojim veterinarom i prema njegovom mišljenju i savjetu pronađu aktivnost primjerenu svom psu. Među prvim izborom će se svakako naći tragački ili pretraživački sportovi, kojih je danas nemali izbor. Dodatno porazgovarajte s trenerom u klubu kojeg odaberete, napomenite mu preporuku veterinara, tako da prema potrebi dodatno prilagodi treninge. Ako Vam ne žele izaći ususret jer “njeguju” istu metodu za sve, potražite drugi klub.

Sportski treninzi

Treninzi sportskih pasa uvelike se razlikuju s obzirom na sport koji smo odabrali. Zajednički nazivnik im je da se sastoje (ili bi se trebali sastojati) od 2 komponente:

• treninga kroz koje se uče i usavršavaju tehničke vježbe,

• kondicijskih treninga.

Dobar kondicijski trening uzima u obzir i fizičku i mentalnu kondiciju potrebnu za uspješno savladavanje neke sportske discipline.

Iako na prvi pogled izgleda jasno, iskustvo je pokazalo da baš i nije. Potrebna razina kondicije ovisi o zahtjevnosti pojedinog sporta, kao i razine koju smo dosegli (početnički treninzi i natjecanja uvelike se razlikuju od vrhunskih). I to je većini jasno. Ono što nije sasvim jasno je činjenica da ne možemo očekivati uspjeh ako u  kondicijsku pripremu uložimo 5 minuta ili 2 kilomentra ako nam natjecanje traje 15 minuta ili 5 kilometara. To tako ne funkcionira. Ako želimo dobre rezultate treninzi nam trebaju biti zahtjevniji od natjecanja. I trebaju obavezno uključivati obje gore navedene komponente. 

Navedeno se ponajprije odnosi na natjecatelje. Amateri koji treniraju za svoj gušt i nemaju natjecateljskih ambicija, mogu donekle sniziti kriterije. Ali ako želimo iz svog psa izvući najbolje, a pri tome ga ne izlagati nepotrebnoj dozi stresa i umora, slijedit ćemo natjecateljsku logiku treninga.

Slobodno vrijeme

Kao i svaki sportaš i pas mora imati vrijeme kada trenira i vrijeme bez treninga. Vrijeme bez treninga služi da se pas odmori, prikupi fizičku i mentalnu energiju i bude samo pas.

Omjer treninga i slobodnog vremena ovisi od sporta do sporta i od razine do razine za koju treniramo. U točan omjer uputit će nas naš iskusni trener.

Vrlo je važno kako koristimo to slobodno vrijeme. Ključno je da dopustimo psu da se opusti i odmori. Slobodno vrijeme nije slobodno ako za to vrijeme treniramo neku drugu discipline, ma koliko ona za nas bila banalna. Kad bi naš pas znao govoriti upozorio bi nas da bacanje loptice, donošenje, puštanje i ponovno bacanje uključuje element treninga. Upozorio bi nas i da su kondicijski treninzi i dalje treninzi. Zamolio bi nas da ga odvedemo u prirodu, pustimo da istražuje i da bude samo pas. 

Formula za uspješan sportski par

Univerzalna formula za uspjeh ne postoji. Ali postoji nekoliko smjernica koja čine razliku između manje i više uspješnih sportskih parova.

1. Odaberite pravi sport za svog psa
   Koliko god nam se sviđao neki od sportova, ukoliko se naš pas u njemu ne pronalazi, preskočimo ga i potražimo primjereniji. Neki sportovi zahtijevaju više temperamenta i jače nagone od drugih. U nekima se bolje snalaze kompaktni psi, lakše konstitucije. U tragačkim sportovima najbolje se snalaze rođeni tragači. Pretraživačke discipline može naučiti skoro svaki pas, ali ima onih koji odstupaju od ovog pravila. Poslušnost je izrazito zahtjevna i u njoj se najbolje snalaze psi s dobrim nagonima i disciplinirani vodiči uz pomoć iskusnog trenera. Ako imate rođenog multitasking psa, svakako se okušajte u sportskoj radnoj kinologiji.

2. Rješavanje problema u ponašanju je preduvjet za uključivanje u sport
   Sportski treninzi nisu mjesta za rješavanje problema u ponašanju, bilo da se radi o strahu ili agresiji. O natjecanjima da ne govorimo. 
   Danas su za rješavanje određenih problema u ponašanju postale popularne neke od pretraživačkih disciplina. To nije dimenzija o kojoj ovjde govorimo, s obzirom da se radi o terapijskom radu sa psom, a ne sportu. Kada ( i ako) pas prevlada probleme, spremni smo za uključivanje u pravi sport. Iskusni treneri znati će prepoznati kada je taj trenutak došao.

3. Važno je da odaberemo cilj
   Želimo li se samo zabavljati kroz treninge zajedno sa svojim psom ili se želimo i natjecati. Pristup treninzima ovisi o toj odluci. Naravno da se u svakom trenutku možemo predomisliti. I tada ćemo ponovno promijeniti pristup treninzima. Natjecateljska dimenzija zahtijeva mnogo više truda, rada, odricanja,novca. Rekreativni pristup treninzima s ciljem natjecanja uglavnom nije dobar put. Zašto ? Zato što će najviše patiti naš pas jer ćemo bez dovoljno ozbiljnih treninga od njega zahtijevati vrhunsku izvedbu. To nije fer !

4. Vremenske prilike nisu ispričnica 
   Svi volimo trenirati po idealnom sunčanom vremenu s idealnom proljetnom temperaturom. Većina nas ne voli trenirati po kiši, snijegu, blatu i niskim temperaturama. Slično je i sa našim psima. Ukoliko se odlučimo za natjecateljsku dimenziju sporta, i sebe i psa morat ćemo naučiti da normalno trenuramo bez obzira na vremenske uvjete. Nije potrebno mnogo promišljanja da bi dobili odgovor na pitanje što će se dogoditi ako treniramo samo po suhom vremenu, a dođemo na natjecanje na kojem nas dočeka kiša ! 

5. Poradimo na sebi
   Nismo svi rođeni natjecatelji. Neki od nas imaju problema s javnim nastupima, tremom, nervozom. Naš pas je živi skener naših emocija. Ukoliko zaključi da smo u problemu, neće mu biti lako dati najbolje od sebe. Upravo suprotno. I njega ćemo dovesti u problem. Ukoliko spadamo u ovu skupinu ljudi, maksimalno iskoristimo treninge i ispite za stjecanje iskustva i nadilaženje problema. Na natjecanjima uvijek postoji doza treme. Pitanje je znamo li se nositi s njom.

6. Upoznajmo svog psa
   I na kraju, ali ne i najmanje bitno važno je da dobro poznajemo i znamo čitati svoga psa. Da li smo pred njega stavli prevelike zahtjeve.Da li je spreman za izazove koji ga očekuju. Da li pokazuje znakove umora (fizičkog ili mentalnog), što je znak da prekinemo trening. Ima li problema sa zdravljem, pokazuje li znakove boli, što je trenutak da sve aktivnosti prestaju, bez obzira radi li se o treningu ili svjetskom prvenstvu. Hranimo li ga ispravno (nije isti pristup psima uključenim u vremenski kratke i brze sportove i onima kojima je energija potrebna kroz dulje vrijeme).

Pas - vodič - trener

Pas, vodič, trener su nerazdvojni trio. Iza uspješnog sportskog psa stoji predan vodič.

A iza predanog vodiča stoji dobar i iskusan trener. 

Da bi ista osoba imala ulogu i vodiča i trenera potrebno je OGROMNO iskustvo. I bez obzira na to, takva pozicija je i dalje iznimno teška i nezahvalna. Trener je onaj koji stoji sa strane i ima širu sliku svega što se događa. On vidi i psa i vodiča, svaki njihov pokret, svaku grešku i sve dobre elemene pa može reagirati u pravom trenutku. Vodič uglavnom jedva vidi psa, a kamoli sebe. To je put da psa nagrađujemo za krive stvari. A svi znamo kako je to teško ispravljivo. Zato ne preporučujemo samostalno treniranje, pogotovo ne na početničkim razinama.

Uloga trenera nije da umjesto nas nauči psa tehničkim vježbama (kada ih mi ne možemo savladati od prve). Uloga trenera je da nauči nas, a mi ćemo naučiti psa. 

Dobar i iskusan trener je osoba koja će nas, uz sve tehničke zahtjeve pojedinog sporta, naučiti nositi se sa situacijom (stres, strah, nervoza). Naučiti će nas i sve trikove i specifičnosti pojedinog sporta, o kojima ovisi jesmo li uspješni ili neuspješni bez ozbira koliko smo vremena uložili u treninge. 

Kada se nađemo sami sa svojim psom na nekoj utakmici ili ispitu, znat ćemo prepoznati i cijeniti sve što nas je naš trener podučio i naučio.

Sretno u vašoj sportskoj avanturi.