Mom psu je dosadno

Pas je čovjekov pratitelj dugi niz godina. Odnos čovjeka i psa mijenjao se kroz povijest, ali oduvijek je specifičan. U moderno doba najviše je napredovao, u smislu odnosa čovjeka i bilo koje druge životinjske vrste.

Psi su kroz povijest obavljali ljudima različite poslove i zadaće. Lovili su, prevozili terete, čuvali i skupljali stoku, štitili ljude, bili u službi vojske i policije. Većina je pasmina utemeljena upravo na ovim zadaćama.

Mnoge od ovih zadaća dolaskom modernog doba gube na važnosti, značajno se mijenjaju, smanjuju se ili potpuno nestaju. Čovjek je psa – radnika pretvorio u kućnog ljubimca i prijatelja. Samim time pas nije postao neradnik. Većina pasa i danas nosi onu izvornu genetiku i namjenu zbog koje su stvoreni.

Iako im se namjena uvelike promijenila, psi i dalje imaju genetski urođenu potrebu za nekim oblikom rada i/ili suradnje s ljudima. Problem nastaje kada im, zbog našeg, suvremenog načina života, ne možemo pružati ono za što smo ih desetljećima (ili čak i stoljećima) uporno i dosljedno uzgajali i selekcionirali.

Moderan pas 

Svima nam je poznat život suvremenog čovjeka. Većina ljudi radi većinu dana, a slobodno vrijeme svodi im se na kasno poslijepodne i večer te vikende. Taj manji dio slobodnog vremena koji preostane suvremenom čovjeku nije ( i ne može) biti posvećen jedino i isključivo psu. 

Suvremeni pas - kućni ljubimac to naše slobodno vrijeme dijeli s našim preostalim obavezama ( kućanski poslovi, kupovina, naši hobiji, druge aktivnosti u koje smo uključeni;  i naravno, djeca). 

Neki se psi u našem suvremenom životnom ritmu snalaze bolje, neki lošije, a neki jako teško. Traže zanimaciju i našu pažnju. Ukoliko ih ne dobiju ili ih ne dobiju na njima potreban način, počinju se javljati problemi. 

Većina problema uzrokovana je dosadom ili anksioznošću. U ovom tekstu bavit ćemo se isključivo dosadom, a anksioznost pasa ostavit ćemo za neku drugu priliku.

Upomoć, moj pas uništava

Pseća dosada posljedica je frustracije našeg psa - kako fizičke, tako i mentalne. Fizička je posljedica nedovoljnog kretanja, a mentalna oduzimanja psu svake svrhe. Jedina svrha modernog psa je da je naš kućni ljubimac kojeg volimo?!

Dosada se najčešće manifestira tako da pas uništava po kući/stanu, grize namještaj, grize stvari, laje, cvili ili zavija. Intenzitet štete koju pas napravi ovisi o intenzitetu frustracije i često raste kako se frustracija pojačava. Jer mi ne reagiramo ili ne reagiramo na prikladan način.

Kako otkloniti problem pseće dosade

Na ovo pitanje nema jednoznačnog odgovora. Svaki je pas jedinka za sebe, pa kako ga frustriraju određene stvari, tako ga i zanimaju samo određene stvari.

Postoji nekoliko zajedničkih nazivnika koji sprječavaju da pas uopće počne patiti od dosade:

1. provodite više KVALITETNOG vremena sa svojim psom,

2. uključite se u sportove za pse ili druge pseće aktivnosti,

3. zaposlite psu mozak, a ne samo tijelo,

4. pronađite psu zanimaciju kod kuće.

Kao i kod ostalih potencijalnih problema, prevencija  je uvijek bolja od reakcije na već nastale probleme. Jer kad do problema već dođe, morat ćete se potruditi mnogo više. Tu je onda i već nastala šteta. Kako ona materijalna (pogrižene stvari), tako i ona po psihu psa, kao i vaš odnos. A ta je, složit ćemo se, mnogo gora.

Važno je kako provodimo vrijeme sa psom

Vrijeme sa psom možemo provoditi na mnogo načina.

Jedan, često viđen je šetnja kvartom, pri čemu je vlasnik zabavljen mobitelom, a pas baulja negdje okolo. Loš način, složit ćemo se. Drugi, koji također (iz više razloga) nije visoko na listi kvalitete je svakodnevno odvođenje psa u pseći park, gdje je prepušten sam sebi dok vlasnik čavrlja s drugim vlasnicima.

Kvalitetno zajedničko vrijeme podrazumijeva bavljenje sa psom, bilo u šetnji ili kod kuće. Valjda zato i imamo psa. Pas nam je prijatelj koji sudjeluje u našim i mi u njegovim aktivnostima. Pas je više od obaveze koju treba prošetati. Ili bi, svakako trebao biti.

Sportovi za pse

Sportovi za pse stvoreni su zbog pseće genetski urođene potrebe za nekim oblikom rada, suradnje s ljudima, kao i fizičkih predispozicija pasa. Svakim danom ih ima sve više različitih, a prilagođeni su sposobnostima i mogućnostima, slobodno možemo reći svih pasa.

Neki od tih sportova svoje korijene vuku iz izvornih zadaća koje je pas kroz povijest obavljao za čovjeka i zajedno sa čovjekom. Tu se ubrajaju i sportovi/discipline obuhvaćene sportskom radnom kinologijom. Oni svoje korijene vuku iz uporabnog rada službenih  pasmina pasa (potraga za čovjekom, zaštita od čovjeka). 

Neki se današnji pseći sportovi baziraju na nekadašnjim radnim ( lovnim ili stočarskim ) aktivnostima pasa. Neke su ljudi oblikovali za brze i spretne pse (primjerice agility ili frizbi). Neki su utemeljeni na stvarnom radu spasilačkih i potražnih pasa. 

Svakako je potrebno spomenuti i one koji objedinjuju ljudske aktivnosti (poput jogginga ili vožnje biciklom), u kombinaciji sa psima ( canicross, bikejoring).

Dobar dio sportova i aktivnosti sa psima nalazi se u domeni Međunarodne kinološke federacije (FCI) i provodi se prema njenim pravilima. To je svakako jamac kvalitetnim trenerima te fer, sportskom i pozitivnom odnosu prema psu.

Igra sa psom

Uključivanje našeg psa u neki od psećih sportova samo je jedan od načina kako da kvalitetno provodimo zajedničko vrijeme. Svakako nije i obavezan način.

Pravilna igra sa psom bi, s druge strane, trebala postati obavezan dio našeg odnosa sa psom.

Psi su po prirodi zaigrana bića. Zato igru koristimo kao zabavu, kao način učenja i kao nagrada u školovanju/ treningu.

I kod igre postoji nekoliko zakonitosti kojih se trebamo pridržavati.  Svakako je najvažnija da se pas u igri mora osjećati dobro i opušteno i da je veseo. Posljedica toga je da se voli s nama igrati. Druga važna postavka pravile igre je ta da naše tijelo nije igračka. Treća, ne manje važna postavka je da izazivanje psa nije igra.

Bit pravile igre je izgradnja i održavanje dobrog odnosa sa našim psom. Također, u pravilnoj igri pas će koristiti i zaposliti i tijelo i mozak. Neke igre su zahtjevne više fizički, a neke više mentalno. Važno je da naš pas iskusi i fizičku i mentalnu stimulaciju, posljedica čega je i fizički i mentalni umor. 

Kada nam je zabavno nije nam dosadno. Isto vrijedi i za naše pse.

Nekim psima sama fizička aktivnost nije dovoljna. Ako imate takvog psa i pokušavate ga izmoriti ponavljajućim bacanjem loptice (iz bacača) nećete postići željenu svrhu. Upravo suprotno. Pas će s vremenom razviti sve bolju fizičku kondiciju i trebat će mu sve više trčanja za lopticom da se umori. Postoji i realna opasnost od razvoja opsesivnog ponašanja, pri čemu se pas fiksira isključivo na lopticu, a na neudovoljavanje njegovoj želji da mu bacamo lopticu reagira sve većom frustracijom.

Igračke za pse

Na današnjem tržištu opreme za kućne ljubimce postoji ogroman izbor igračaka za pse. Upravo zbog toga manji iskusnim vlasnicima teško je izabrati odgovarajuće i kvalitetne igračke. Dobar marketing nije nužno i jamac kvalitete. To svakako nije niti cijena.

Nije svaka igračka primjerena svakom psu, niti su sve igračke primjerene za sve tipove zabave. Da bi vam olakšali odabir, podijelit ćemo igračke u nekoliko kategorija, ovisno za što ih koristimo.

1. Igračke za zajedničku igru

Pod zajedničkom igrom podrazumijevamo igru čovjeka sa psom. U ovu kategoriju spadaju igračke koje bacamo psu, a on ih donosi i igračke sa kojima se možemo “navlačiti” sa psom. 

Naš prvi izbor u ovoj kategoriji su loptice i kongovi sa špagom. 

Ovu vrstu igračaka koristimo SAMO za zajedničku igru i ne ostavljamo ih psu da ih grize. To nije njihova namjena, stoga nisu ni napravljene od materijala  koji će izdržati svakodnevno žvakanje. 

Ne vole svi psi igru s lopticama ili igru s ljudima općenito. Plahi ili traumatizirani psi vjerojatno nisu najbolji kandidati za ovu vrstu zabave. Zato apeliramo na vas da ukoliko imate takvog psa, ne forsirate, već potražite primjerenije način zabave za svog ljubimca.

2. Igračke koje pas koristi samostalno

U ovu kategoriju spadaju igračke koje se mogu puniti hranom. Neke od njih pune se komadićima hrane i namjena im je da pas guranjem njuškom ili šapama potakne ispadanje hrane. Druge se pune konzistentnim smjesama s namjerom da pas lizanjem dolazi do hrane, polako prazneći igračku. 

Obje vrste služe za zabavu psu, ali namjena im je potpuno različita. Drugu vrstu koristimo kada želimo da je naš pas neko vrijeme zabavljen i pri tome miran. 

Najpoznatija igračka ove vrste je svakako Kong (ali bez špage).

Izbor hrane kojima ih punimo prepuštamo preferencijama psa. Naši favoriti su sirovo mljeveno meso ili kozji jogurt, banana i mljeveni rogač.

Osim igračaka, u ovu kategoriju svrstat ćemo i različite sušene (dehidrirane) poslastice, poput životinjskih ušiju, žila, tripica, repova i slično. Svrha koja se postiže je ista. Pas ima zabavu, pri čemu je miran.

Dvije bitne napomene vezane uz ovu vrstu igračaka, koje nikako nemojte zanemariti:

-kada ste psu dali neku od ovih igračaka nikad ga ne ostavljajte bez nadzora,

-veličina igračke/poslastice ovisi o veličini psa.

Razlog je, naravno, sigurnost. Zato vam skrećemo pažnju se pridržavate uputa proizvođača koje se odnose na veličinu igračke u odnosu na psa.

3. Interaktivne igračke

U ovu skupinu ubrajamo igračke koje pas koristi samostalno, ali za razliku od prethodne kategorije namijenjene su mentalnoj stimulaciji psa.

Ovaj tip igračaka jamči zabavu, ali pas se najprije mora potruditi i upotrijebiti mozak.

Jedne od svakako najpoznatijih su igračke Nine Ottosson.

U zadnje su vrijeme postale popularne i podloge za čije su dno vezane ili našivene trake tkanine među koje se sakrije hrana. Ove, psima iznimno zanimljive igračke služe da pas njušenjem i traženjem dolazi do sakrivene hrane. Zabava i mentalna stimulacija su zajamčeni.

Zašto i do kada štenci grizu

Dosada i destruktivna ponašanja iz dosade nisu rezervirana samo za odrasle pse. Česta su pitanja vlasnika što napraviti sa štenetom koje grize i njih i stvari oko sebe. Iako na prvi pogled izgleda isto, razlog štenećeg griženja većinom nije destrukcija nego igra. 

Štene se u leglu na taj način igralo sa svojom braćom i sestrama. Sada, kada smo ga odvojili psećeg, pružili smo mu novo društvo - ljudsko. A štene je svoje poimanje igre prenijelo u novi dom. Pa grize nas. Štene nije zločesto, ono nam ne dominira  niti pokazuje svoj status. Ono se samo igra na jedini način koji poznaje. Da zna igru “čovječe ne ljuti se”, mogli bismo zajedno igrati nju. Kako ne zna, ostaje nam da ga naučimo što je nama prihvatljiva igra i koje su to prihvatljive pseće igračke. I da se NE LJUTIMO.

Ovo karakteristično šteneće griženje obično prestaje izmjenom zuba. No, imajmo na umu da može prerasti u neku drugu neadekvatnu aktivnost ako psića od malena ne naučimo što je prihvatljivo, a što nije i ne pružimo mu primjerenu dozu fizičke aktivnosti i mentalne stimulacije.

Sretan pas

Kao što smo prikazali, izbor je igračaka i zabave je iznimno velik. Zato je bitno naglasiti još jednu stvar. Iako smo mi (ljudi) ti koji biramo kako i sa čime će se naš pas zabavljati, krajnji odabir bi ipak trebalo prepustiti psu ! Pri tome mislimo da aktivnosti biramo prema sklonostima psa, njegovim fizičkim karakteristikama i dobi.

Neki sportovi imaju minimalnu dobnu granicu za psa. Razlog je fizička ili/mentalna (ne)zrelost.

Kod onih koji nemaju tako propisana pravila, vodič nam je zdrav razum. Devetogodišnjeg brahiocefaličara nećemo forsirati na trčanje uz bicikl, kao što ni za gospodina mastifa prvi izbor neće biti agility.

Nemojmo gušiti urođene sklonosti i nagone našeg psa. Umjesto toga, iskoristimo, usmjerimo i potaknimo genetsko nasljeđe koje naš pas nosi u sebi, kao i i njegove psihofizičke predispozicije. To je isprobani recept za sretnog i zadovoljnog psa. A kao što smo vidjeli, izbora za dobru zabavu nam ne nedostaje.