Poslušan pas

Na pitanje što za njih znači pojam poslušnog psa, većina ljudi će bez zadrške odgovoriti da je to pas koji odmah posluša zapovijed.

I to je naravno istina. 

Zablude o poslušnim psima

Nekoliko je tipova pasa koje njihovi vlasnici znaju okarakterizirati kao poslušne. Opisat ćemo tri najčešća tipa.

1. Pas koji sluša povremeno

Većina vlasnika može svog psa naučiti vježbe poput daj šapu, sjedi, lezi ili čekaj.

To su, naravno, korisne vježbe, ali dobar dio vlasnika propusti naučiti i nužnu nadogradnju. Ona kaže da pas treba sjesti ili leći UVIJEK, a ne samo ponekad (povremeno).

Zašto je UVIJEK bitno? Zato što će mnogo pasa poslušati i izvršiti neku vježbu SAMO u određenim situacijama. Kod kuće, u dnevnom boravku, u dvorištu, u 5i30 ujutro kada vani nema drugih pasa i slično. To su psi koji slušaju samo u poznatim sredinama, izoliranim prostorima i idealnim uvjetima. Dok na vidiku nema drugih ljudi, drugih pasa, djece s loptom, prometa, rolera… popis je podugačak jer svaki pas ima svoj podražaj koji ga ometa. 

 Mnogo vlasnika takvih pasa reći će da njihovi psi znaju osnovne i samim time smatraju se poslušnima. Ili smatraju da su psi koji poslušaju u većini slučajeva - ali ne uvijek, ipak poslušni psi.

2. Pas koji radi po svom

Zamislimo sljedeći primjer. Kažemo psu da sjedne i čeka, on legne, nakon 10 sekundi se ustane, napravi par koraka i ostane stajati, ali ne ode u svom smjeru.

Možemo li takvog psa okarakterizirati kao poslušnog ?

Namjerno smo uzeli primjer koji se može okarakterizirati kao banalan. Da li je pas sjeo ili legao, ostao čekati u ležećem ili stojećem položaju nije životno bitno. Niti za psa, niti za vlasnika u njihovom svakodnevnom životu.

 Ali ako pas ne izvršava ovako lagane zadatke, mislite li da možemo očekivati da će poslušati poziv ili poštivati zabranu ?! Životno bitne naredbe ne trpe povremenost , samoizbor ili slučajnost.

3. Pas koji je većinom nezainteresiran za svijet oko sebe

Postoje psi koje ljudi vole nazivati prirodno poslušni. Za takve pse kažu da su se rodili poslušni. Nije bilo potrebno uložiti puno truda. Takvi psi oduvijek slijede svog vlasnika, ne obazirući će mnogo na ono što se zbiva u njegovoj okolini.

U pravilu se ovdje radi o psima niskih nagona, često u kombinaciji s dozom plahosti. To je glavni razlog vezanosti uz vlasnika i ignoriranja okoline. Takve pse ne privlače jureće lopte i djeca koja trče za njima, niti mačke u prolazu, a pasa koji im dolaze ususret se uglavnom pomalo i pribojavaju. 

Možemo li takve pse okarakterizirati kao poslušne ? Ili je njihovo ponašanje samo privid poslušnosti?

Koga briga - reći ćete ! 

Prava je istina da je vrlo važno. Nije isto određuje li ponašanje psa nedostatak okidača (pas bez nagona ili pas s nagonima u situacijama bez ometača) ili motivacija i želja za suradnjom s vlasnikom.

Pas koji surađuje

Što je onda poslušan pas ?

Poslušan pas je pas koji surađuje s vlasnikom. To je po našem mišljenju najprimjerenija definicija poslušnog psa.

Da bi pas surađivao, vlasnik najprije mora pridobiti njegovu pažnju. I tako dolazimo do ključne odrednice suradnje, a ona glasi “ temeljna postavka  je usmjerenost na VLASNIKA, a ne na OKOLINU”.

Kada pas surađuje s vlasnikom, u potpunosti je fokusiran i koncentriran, što znači da ignorira podražaje iz okoline, uključujući druge ljude i druge pse.  Za većinu pasa takva vrsta ponašanja je naučena.

Učenje suradnje počinje u novom domu šteneta iz razloga jer je to mjesto s malo izazova i ometajućih činilaca. Kada to štene savlada, ponašanje se generalizira, premještanjem učenja na druge lokacije i postepenim povećavanjem ometanja. Tako psić uči da nova mjesta znače dobre stvari i zabavu s vlasnikom.

Kako učenje suradnje izgleda u svakodnevnom životu i praksi ?

Štene uči komunicirati i zabavljati se s nama, stalno na novim mjestima i pod drugačijim okolnostima. U tom smislu komunikacijom nikako ne smatramo učenje ili vježbanje poslušnosti (što je mnogo ljudi sklono), već poticanje i nagrađivanje psića za samostalno pozitivno ponašanje.

Štene se uči ponašati neutralno prema drugim ljudima, životinjama i stvarima ( o tome smo pisali u članku o socijalizaciji).

Pomno biramo s kojim psima i s kojim ljudima će se naše štene družiti dok odrasta, o čemu smo isto pisali u članku o socijalizaciji.

Ovo su ključne smjernice koje će dovesti do:

-        dobre povezanosti nas i našeg psa,

-        štene naučiti da smo mi i naš odnos ono što je vrijedno i zanimljivo te

-        da sve nedoumice i probleme ne mora rješavati samostalno (osim naravno istraživanja), već da se za upute što i kako dalje, kao i za zaštitu obrati upravo nama.

Tako se stvara i odgaja pas koji će u budućnosti biti poslušan. Njegov prvi nagon nije pobjeći od nas  čim mu se ukaže prva prilika, već rado dođe natrag iako se igrao sa svojim prijateljima. Vidi nas kao izvor zabave, hrane, poslastica, igre i sigurnosti, a ne kao uteg s druge strane povodnika koji ga sprečava da ode. Iako je u šetnji na povodniku (kada je potrebno), povodnik ne doživljava kao jedinu i nužnu poveznicu s nama. Pa kad čuje zvuk otkapčanja povodnika, da petama vjetra. Biti uz nas je njegov izbor,uz nas ga vežu dobre stvari. Zašto bi na kraju krajeva otišao ?!

Koncentracija, komunikacija, suradnja

Koncentracija, komunikacija i suradnja su stupovi na kojima se temelji poslušnost.

Koncentracija na vlasnika (ne na okolinu) i dobra komunikacija (ponajprije jasna komunikacija, pri čemu su stvari posložene crno-bijelo, da/ne, smiješ/nesmiješ) vode do suradnje koja je baza poslušnosti.

Da bi nam svima bilo potpuno jasno objasnit ćemo na primjeru ljudi

Scenarij 1

Gledate teniski meč na TV (obožavate tenis). Finale Wimbledona. Sestra vas pita kada ste dogovorili posjet zajedničkim prijateljima. Čujete je što govori, razumijete o čemu priča, ali vam to u tom trenutku nije važno. Ne zato jer je ne volite, nego zato jer vam je u tom trenutku tenis najvažniji. Koncentracija vam je usmjerena na tenis, ne na vašu sestru.

Scenarij 2

Gledate TV, neku serija. Nije loša, ali nije previše zanimljiva. Mama vas pita “hva vil du ha til middag?” što otprilike znači što želite za večeru, ali na norveškom. Vi ju čujete, ali ne razumijete norveški. Mama vam želi pripremiti omiljenu večeru i ima vašu pažnju, ali od večere ništa. Jer vi ne razumijete što želi od vas i ne reagirate na njeno pitanje.

Scenarij 3

Gledate zanimljiv film kojeg ste već gledali. Pomalo vam je dosadno, ali nemate ništa pametnije za raditi. Oduševljavate se kad vas najbolji prijatelj pozove da se nađete. Zgrabite jaknu i veselo izađete.

Dakle, da bismo pozitivno reagirali moramo biti koncentrirani na situaciju, moramo razumjeti što se od nas traži i mora nam to biti važno. 

Slično je i sa psima. Psi bi trebali htjeti i znati i razumjeti poslušati ono što im govorimo. 

Kada imamo koncentriranog i motiviranog psa kojem se obraćamo na njemu razumljiv način, možemo ga naučiti što god želimo. Tek kada je pas korektno školovan od njega tražimo da se tako i ponaša.

Pseći prijatelji

I za kraj nešto o psima i njihovim psećim prijateljima. Dio ljudi pristup o kojem smo pisali u ovom članku smatra rigidnim jer izvodi pogrešan zaključak da se pas ne smije družiti s drugim psima.

Ako se i Vi pitate smije li Vaš pas uopće imati svoje pseće prijatelje, odgovor je, NARAVNO DA.

Bitno je da ne može samostalno odlučiti kada se odlazi igrati s njima. I bitno je da, prije nego mu postanu prijatelji, Vi provjerite o kakvim psima se radi.

Kao i za mnogo drugih odluka, pas se i za početak igre s drugim psima obraća nama za dozvolu. Ako na prvu nije očigledno jasno zašto, podsjetit ćemo da pas, na žalost, ne može samostalno procijeniti koje su to okolnosti i situacije kada se može nesmetano igrati i zabavljati. Prvenstveno se ovdje radi o sigurnosti. Našeg psa i njegovog najboljeg prijatelja dijeli avenija sa 4 trake. Ili je naš dobroćudni pas poželio steći novog prijatelja, a radi se o psu koji je u procesu antiagresivnog treninga. 

Zato postoji povodnik ( i pravila o držanju pasa na povodnicima) koji, u početku učenja, fizički zaustavlja našeg psa u provođenju vlastitih nauma.

Mnogo treninga kasnije, kočnica je mentalna ( povodnik i dalje postoji).  Pas je naučio da jedino ispravno ponašanje podrazumijeva obratiti se vlasniku koji će odlučiti u kojem će se smjeru situacija razvijati. Naučimo li psa kada ugleda ili nanjuši drugog psa, da se automatizmom okrene prema nama i posveti nam pažnju, postajemo izuzetno bitni u svakodnevnoj šetnji.

Pravila, pravila

Ako vam se ovo čini kao prerigidni koncept u kojem pas neće imati svoj pseći život, razmislite iskreno još jednom.

Nabavili smo psa da nam bude prijatelj i pratitelj. Volimo ga i njegova nam je sreća, dobrobit i zdravlje visoko na listi prioriteta. Žurimo se s posla, idemo zajedno na vikende i godišnje odmore kako bismo zajedno provodili što više vremena. Uživamo u društvu svog psa. Zar ne želimo da je i obratno ?!

Nedvojbeno želimo da je naš pas sretan. Neposlušan pas nije sretan pas. Često se ljutimo na njega, ponekad i podviknemo, prijetimo se, svađamo, durimo. Preslikali smo ljudske razmirice na odnos sa psom.

Suprotno tome, pas koji je odgojen i školovan na ovdje opisa način je sretan pas. Na njega nitko ne viče, niti se ljuti. Druži se sa psima koji ga ne buliraju. Ljudi mu se ne unose u lice, nego poštuju njegovu „žutu liniju“. On ne zna da je poslušan, on tako živi.

 Ali da bismo do toga došli, morali smo najprije utvrditi neka pravila. Pravila nisu ovdje da bi nas udavila. Pravila postoje da ljudi i psi mogu sretno i sigurno živjeti zajedno.

I da zaključimo. Ukazali smo na razliku između povremeno poslušnog psa i stvarno poslušnog psa. Povremeno je poslušna većina pasa. Kada imamo takvog psa, moramo biti iskreni prema sebi ( i psu) i priznati da je on uistinu samo povremeno poslušan. Ako nam je dobrobit našeg psa na prvom mjestu to neće biti udarac u ego, nego pokazatelj da moramo poraditi na našem odnosu i doraditi barem najvažnije vježbe.

Uz povremeno (ne)poslušnog psa postoji i stvarno poslušan pas. Nije mit o kojem svi pričaju, ali nitko ga nije vidio. Nije urbana legenda. On živi među nama, srećemo ga ponekad u šetnjama i divimo se njegovom ponašanju. Možda i nismo svjesni koliko je truda, vremena, znanja i ljubavi uloženo u takvog psa. Mnogo. Ali svaki vlasnik takvog psa reći će nam da nije požalio ni trenutka .