Zašto je moj pas neposlušan

Kad bismo pitali trenere za pse koji je najčešći razlog iz kojeg im se vlasnici obraćaju za savjet i pomoć odgovor bi bio  - pas koji ne sluša. Kada se problemi u ponašanju psa počnu pojavljivati, mnogo će vlasnika savjet i pomoć najprije potražiti kod svemogućeg Googla i po društvenim mrežama. Već smo pisali o tome zašto taj put ne preporučujemo..

Kada su nam klijenti skrenuli pažnju na popularno pretraživanje “kako kazniti psa za neposlušnost” koje uključuje i pretraživanja/odgovore “udaranje psa novinama”, “hvatanje za šiju”, “udaranje psa po njušci”, “kako kazniti štene” i slične tehnike odgoja napuštene u prošlom stoljeću, odlučili smo ovaj blog posvetiti pojašnjavanju nekoliko bitnih činjenica vezanih uz pseću neposlušnost.

U obranu pasa

Svima nam je dobro poznata poslovica “nitko se nije učen rodio”. Ona vrijedi kako za ljude, tako i za pse.  Nikome ne pada na pamet kazniti dijete koje mjesec dana uči francuski zato što ne zna deklinirati na tom jeziku. Ali nekim ljudima se podrazumijeva da štenetu od 4 mjeseca koje je prekopalo cvijeće u vrtu ili nije došlo na poziv (ljutog) vlasnika slijedi kazna. 

Zašto još uvijek postoji mišljenje da pas mora biti poslušan zato jer je pas ?! Bez odgovarajućeg odgoja i školovanja. Stavili smo drugu vrstu u svijet skrojen potpuno po ljudskoj mjeri i očekujemo da će se ponašati prema pravilima koja smo mi izmislili. Obraćamo joj se na jezicima koji joj ne znače ništa i očekujemo da razumije. Prevelika su to i nerealna očekivanja za životinju, bez obzira što ju nazivamo najboljim ljudskim prijateljem. 

I kada naš najbolji prijatelj ne napravi ono što očekujemo od njega, proglašavamo ga neposlušnim. 

Uz ovu veliku zabludu, psima dodatno otežava život i činjenica da ljudi pod neposlušnost svrstavaju i sva pseća ponašanja koja im se ne sviđaju. Nama - ljudima.

Krenimo redom.

Neposlušan ili pas koji ne razumije

Razjasnit ćemo najprije činjenicu da mnogo onoga što se olako naziva psećim neposluhom zapravo proizlazi iz psećeg neznanja i nerazumijevanja između čovjeka i psa. Prava je istina: da bi pas bio neposlušan, najprije mora znati biti poslušan. 

Ili rečeno iz ljudske perspektive, da bi od psa mogli očekivati da nas sluša, najprije ga moramo školovati i naučiti da nas posluša.

Prisjetimo se svog procesa učenja. Započeli su ga roditelji kod kuće, nastavio se u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi, a možda i na dodatnim instrukcijama.

Nitko se nije ljutio na nas ako nam nije išlo brzo i odmah. Bilo je bitno da se trudimo savladati gradivo i program koje je netko osmislio i prilagodio za našu dob.

Ako smo na vlastitoj koži iskusili da je učenje proces koji uključuje neke svoje zakonitosti, zašto brzamo i ne poštujemo ih u slučaju pasa ?

Kako pas uči

Pravilno učenje započinje postepenim usvajanjem novog znanja u olakšanim okolnostima. Zatim slijedi faza ponavljanja i nakon nje faza generalizacije, uz podizanje kriterija odnosno otežavanjem okolnosti u kojima treniramo.

Podsjetimo se ukratko kako učimo psa:

• dovedemo psa u željenu poziciju ili ponašanje i nagradimo

• kada nas pas razumije, “nalijepimo” riječ za tu poziciju ili ponašanje (“sjedi”, “dođi”)

• kada nas pas razumije, vježbamo na različitim mjestima i u različitim okolnostima

• kada nas pas razumije, polako i postepeno uvodimo ometače i opet vježbamo na različitim mjestima i u različitim okolnostima.

Ne preskačemo korake i ne brzamo s prelaskom na sljedeći. Jedino dobro postavljeni temelji i pravilan redoslijed učenja omogućavaju nam da pas shvati i razumije. I  u konačnici posluša.

Pravilo je da je pravilno učenje nužno za razumijevanje. 

Da bi shvatili važnost poštivanja određenih zakonitosti u procesu učenja kod pasa, poslužit ćemo se primjerom iz ljudskog školovanja. 

Zamislimo da u nastavi matematike učimo  2+2 =4. Ali preskoče nas naučiti da je 4-2=2. Koliko god nam to smiješno zvučalo, poznavanje brojeva i zbrajanja, ne podrazumijeva i razumijevanje oduzimanja tih istih brojeva. 

Pa tako i poznavanje “čekaj” u dnevnoj sobi, ne podrazumijeva solidno “čekaj” ispred trgovačkog centra u subotu u podne. 

Ako nismo postavili dobre temelje, na koje smo stavili nadogradnju, poštivajući pravila koja trebamo slijediti u procesu učenja, pas nas ne može razumijeti. 

U konkretnom primjeru, ako smo sa psom vježbali “čekaj” samo kod kuće, u mirnom okruženju, bez buke, ljudi i drugih pasa, ne možemo očekivati od psa da razumije kako riječ “čekaj” znači isto i kada postoje sve te otegotne okolnosti.

Uvijek moramo imati na umu da su psi loši u generalizaciji. Zato im svaki novi faktor odmaže u prepoznavanju neke situacije kao poznate. Što više faktora učinimo poznatim našem psu, lakše će neku situaciju doživjeti kao poznatu i lakše će nas poslušati.

Verbalna i neverbalna komunikacija

Još je jedan problem koji kreiraju ljudi, a dovodi do toga da pas ne razumije. Radi se o korištenju različitih signala (mimika i gesta) tijekom učenja psa. Ljudi su skloni pokazivati rukom, prstom ili pokretima glave. To rade prije, istovremeno ili nakon što izgovore riječ koju koriste kao znak da pas izvrši određenju radnju. I to rade ponekad svjesno, ali ponekad i nesvjesno. 

A s obzirom da rade i nesvjesno, nisu dosljedni u tome. Ponekad izgovore riječ  i naprave pokret, a ponekad i ne. 

I evo nas ponovno kod nerazumijevanja.

Uvijek trebamo imati na umu da su psi odlični promatrači. Psima je u prirodi da primarno obraćaju pažnju na govor tijela ( ne na riječi ) jer tako komuniciraju  međusobno.

Kada su u treningu prisutne obje komponente (i riječ i signal) pas će odabrati slijediti signal. Ako su kontradiktorni (primjerice riječ za sjedi, a signal za lezi), pas nas ne razumije.

Kada su u učenju bile prisutne obje komponente, a kasnije izbacimo jednu (namjerno ili slučajno), pas opet ne razumije. 

Najbolji primjer za to je pokazivanje rukom prema dolje uz riječ “lezi”. Držite li ruku mirno, pas vjerojatno neće leći. Ali pokažete li samo rukom prema dolje (i ne izgovorite riječ “lezi”) velika je vjerojatnost da će pas ipak leći.

Isto tako moramo znati da ako učimo npr  “sjedi” tako da stojimo, a pas sjedne ispred nas, onda je najvjerojatnije da sjedi znači samo to. MI STOJIMO, a PAS SJEDNE ISPRED NAS. 

Možete odmah isprobati. Recite psu “sjedi” u očekivanju da sjedne uz vašu lijevu nogu. Bezuspješno. U glavi psa to nije ista riječ. 

Ili lakši primjer. Sjednite na pod i recite psu da sjedne. Okrenite mu leđa i recite da dođe. Lezite na krevet i recite psu da legne … Neka vam ne bude teško. Izvedite ovaj mali, zabavni pokus kroz koji ćete vidjeti koliko pas sluša riječi, a koliko se oslanja na signale koje mu šaljete. I koliko ste ga dobro naučili da generalizira...

Urođena pseća ponašanja

Kada smo razjasnili razliku između nerazumijevanja i neposluha, objasnit ćemo i zašto se urođena pseća ponašanja sama po sebi ne smiju smatrati neposluhom.

Zabludu da su psi poslušni samo zato jer ih smatramo svojim najboljim četveronožnim prijateljima i zato jer su psi, otklonit ćemo čim se prisjetimo urođenih ponašanja naših pasa.

Urođena ponašanja su: plijenski nagon, napad ili bijeg u slučaju opasnosti, čuvanje resursa, pojesti sve što se nađe na putu, kopanje i valjanje u «miomirisima» kao najčešća.

Odmah nam je kristalno jasno da nemaju veze s ljudskim poimanjem pristojnosti.

Ta se ponašanja često izjednačavaju s neposluhom, iako su daleko od toga. Da bi se radilo o neposluhu, psa najprije moramo naučiti da  to njegovo urođeno ponašanje nama nije prihvatljivo. Pas sam po sebi to ne razumije. To su njegova iskonska  ponašanja koja ga dovode do nekog cilja. Lovački su psi generacijama uzgajani upravo da kopaju i ulaze u rupe ili gone divlje životinje.

Dok nisu živjeli s ljudima psi su se sami snalazili za hranu. Pas smatra da je nađena hrana njegova  i ne vidi razlog da ju ne pojede. Razlog vidimo mi jer znamo da hrana može biti pokvarena, otrovana ili na bilo koji drugi način neprimjerena za psa.

Za razliku od urođenih, naučena ponašanja poput odazivanja na ime, dolaska na poziv, mirnog hodanja na povodniku, ne ulaska u crvenu zonu zbog leteće lopte ili sličnog «plijena» u pokretu, odgovaraju našem viđenju pristojnosti. I poslušnosti.

Pas se s navedenim ponašanjima nije oštenio, već mu je potrebna pomoć čovjeka da ih shvati i savlada. Zato ih i nazivamo naučenim ponašanjima. 

O tome kako se nositi s urođenim ponašanjima nešto kasnije u tekstu. Najprije ćemo razjasniti koji su to mehanizmi koji usmjeravaju ponašanje psa

Što pokreće psa

Već smo zaključili da se naš pas nije oštenio s utisnutim razumijevanjem što od njega očekujemo, niti mu je dobra vila pod jastukom ostavila bonton kojeg je u snu naučio.  

Ono sa čime se svaki pas rodio jesu nagoni. Svaki pas ima u sebi usađene neke od nagona, rijetki sve, razina nagona ovisi od pasmine do pasmine, a razlikuje se i među jedinkama iste pasmine.

Nagon možemo definirati kao urođena sposobnost živih bića da nesvjesnim radnjama pridonose svom održanju. U tom kontekstu, najpoznatiji nagoni kod pasa jesu plijenski nagon, obrambeni nagon, nagon za borbom, nagon za samoodržanjem i nagon za održanjem vrste.

Pljenski nagon je prirodni, lovački instinkt koji se manifestira kroz želju za lovljenjem i hvatanjem stvari u pokretu. Ovaj nagon imaju razvijen psi koji vole trčati za lopticama, a zahvaljujući njemu mnogi od njih će se dati u trk i za mačkom ili zecom.

Obrambeni nagon predstavlja instinkt psa za samoodržanjem i dolazi do izražaja kada je pas u strahu. Kada se ovaj nagon aktivira pas će pokušati otkloniti strah na dva načina: ili pokušati pobjeći iz situacije ili napasti ono /onoga koji je strah uzrokovao. Navedeno najbolje dočarava poznata fraza borba ili bijeg (fight or flight).

Psi s izraženim nagonom za borbom često se brkaju s nesocijaliziranim ili psima agresivnima prema ljudima i drugim pripadnicima svoje vrste. Razlika je u tome što psa s izraženim nagonom za borbom ne pokreće strah, već čista želja za sukobom. Ovaj nagon imaju izražen samo izrazito samopouzdani i dominantni psi, čiju narav često uspoređujemo s ljudskim borcima u ringu. Oni stanu tek kad izgube.

U nagon za samoodržanjem spada i nagon za hranom, kojeg karakterizira razina interesa za hranom. U prirodi je nagon za hranom visokog intenziteta i prioriteta, s obzirom da jesti znači preživjeti. Kod pasa, kućnih ljubimaca, niski nagon za hranom je nažalost nerijetka pojava. Stoga je bitno istaknuti da je kod zdravih pasa, slab nagon za hranom naučeno ponašanje i da se pogodovanjem kondicionira.

Nagon za održanjem vrste je zasigurno najjači nagon, izuzetno ga je teško, ali ne i nemoguće kontrolirati.

Uvijek trebamo imati na umu da su psi s visoko izraženim nagonima pogodni  za trening i vlasnike s više iskustva u radu sa psima, ali ne i za vlasnika početnika. Iznimka je nagon za hranom, koji je preduvjet da bismo psa mogli kvalitetno školovati. 

Problemi u ponašanju pasa

Važno je napomenuti da su većina «nepodobnih» ponašanja ipak samo urođena ponašanja pasa. Ona problem počinju predstavljati tek s udomaćenjem pasa i smještanjem pasa u urbane sredine. 

Slična situacija događa se i s nagonima. Nagoni najčešće počinju izazivati problem kada ih pokušamo «ušemiti» u kvartovsku šetnju ili igru u lokalnom parku.

Rješenje za neprihvatljiva ponašanja i nagone izvan kontrole je kvalitetan trening, kroz koji i pas i vlasnik uče neprihvatljiva ponašanja zamijeniti prihvatljivima, a nagone iskoristiti i usmjeriti u rad i igru.

Da bi poželjna ponašanja nadvladala nepoželjna, važno je honorirati nama poželjna ponašanja - i to od ŠTENEĆE DOBI – i utisnuti ih u «tvorničke postavke». Pas mora znati što od njega očekujemo. Ako mu damo na izbor, on će reagirati pseći, na sebi svojstven način. Na takva ponašanja se onda NE SMIJEMO ljutiti !

Nagrade za poželjna ponašanja su razne i možemo ih gradirati, a najviše ovise o tome što pas voli. Ako mu je hrana najvažnija na svijetu, odabrat ćemo hranu. Loptičari će za nagradu dobiti omiljenu lopticu...

Kako bi iz sustava pohvala i nagrađivanja izvukli najbolje, smatramo da je važno da pohvale/nagrade gradiramo – od uobičajenih do vrhunskih. Zamislimo si koliko se dobro osjećamo kada i sami dobijemo vrhunski bonus nakon što zadatak na poslu odradimo fenomenalno. Ali to je već tema za neki sljedeći članak. 

Prevencija, ne sanacija

Kao zaključak istaknut ćemo da je pravi put prevencija, a ne sanacija već ukorijenjenih nepoželjnih ponašanja. 

Zato se čim nabavite psa posvetite traženju odgovora na pitanje kako učiniti psa poslušnim. Prvi korak je poznavanje osnovnih znanja o psima, njihovom životu i potrebama. Drugi korak je socijalizacija, odgoj i školovanje. Treći je cjeloživotni put na kojem nikad ne prestajemo pravilno učiti i ispravno vježbati sa svojim psom. Jer samo pravilna vježba stvara majstora.