Nagrade u radu sa psima

Rad sa psima korištenjem nagrada podrazumijeva učenje psa da očekuje dobre stvari kada napravi dobar izbor. Dobivanje nagrade stvara poveznicu sa onim što je pas (upravo) učinio i povećava šansu da to napravi ponovno. Najjednostavniji primjer je davanje nagrade psu koji je sjeo, čime pas uči da je ta pozicija poželjna i sa veseljem će ju ponoviti. U očekivanju nagrade.

Treniranje pomoću nagrada je zabavno kako za psa tako i za čovjeka koji vježba sa psom. Dodatno, doprinosi izgradnji dobrog odnosa između psa i čovjeka. Odnosa koji se temelji na pozitivnom isčekivanju i pozitivnom ishodu.

U ovom tekstu pisat ćemo što se sve smatramo nagradama u radu sa psima i koja im je namjena. Kada kažemo rad sa psima podrazumijevamo i socijalizaciju i kućni odgoj, kao i školovanje na svim razinama.

Nagrađivanje kao motivacija

Nagrađivanje je motivacijska strategija. Motivacija potiče i usmjerava ponašanje prema nekom cilju.

Nekoliko je načina korištenja nagrađivanja pasa u svrhu motivacije. Uobičajeni su hrana, igračaka i pohvala.

Koje od navedenih nagrada će se koristiti ovisi o temperamentu psu, okolnostima, znanju i iskustvu vodiča, stupnju školovanosti psa, potrebama školovanja…

Jednoobrazan pristup nagrađivanju i motivaciji ne funkcionira i ono što odgovara jednom psu ne odgovara nužno i drugom. Isto se odnosi i na stupnjeve i razloge školovanja. Drugačiji pristup koristi se u radu sa sportskim psima, za razliku od pasa kućnih ljubimaca. 

No, postoje neka općenita pravila.

Vrste nagrada i nagrađivanja

Naveli smo da se nagrade uobičajeno dijele na hranu, igračke i pohvale.

Kako bi bolje shvatili pozadinu sistema nagrađivanja, za potrebe ovog teksta:

1.      malo ćemo drugačije podijeliti nagrade, 

2.      objasniti zašto i kada koristimo koje od njih.

Tako ćemo razlikovati nagrađivanje hranom, nagrađivanje kroz igru i nagrađivanje kroz kontakt sa vodičem.

Nagrade u vidu hrane uključuju osnovnu hranu koju pas jede, sve vrste psećih poslastica kao i svu (primjerenu) hranu koju pas voli. Prilično razumljivo samo po sebi.

Igra može biti bacanje omiljene loptice, kao i neki od oblika interaktivnih igara sa vodičem.

Igre koje podrazumijevaju interaktivni kontakt sa vodičem ( loptica sa špagom, „kobasica“ i slične igračke koje zahtijevaju direktan i blizak kontakt, kao i suradnju psa i vodiča) svrstat ćemo u red „kontaktnih nagrada“, zajedno sa verbalnim pohvalama, tapšanjem i maženjem psa te ostalim oblicima bliskog fizičkog kontakta.

Koliko god nam se banalno činilo igra i kontaktne nagrade zahtijevaju više znanja i iskustva od strane vodiča, kako bi se ostvario cilj nagrađivanja - osjećaj ugode kod psa, pozitivno isčekivanje i želja za ponavljanjem neke radnje, ponašanja ili pozicije. Niti se svi psi osjećaju ugodno prilikom bliskog i direktnog kontakta sa čovjekom, niti svi ljudi znaju takav kontakt pravilno uspostaviti i primijeniti. 

Uobičajena riječ „bravo“ može zvučati i kao pohvala, kao riječ bez značenje i smisla, ali i kao  poluprijetnja, ovisi u kojem ju kontekstu koristimo u svakodnevnom životu i kojim ju tonom izgovorimo. Plus, koje emocije pri tome upotrijebimo.

Tapšanje i maženje još su bolji primjer.

Naginjanje nad psa i uobičajeno mjesto diranja (po glavi/čelu) izazvat će lavinu oduševljenja kod zaista malog broja pasa.

U suprotnom, diranje predstavlja nelagodu za psa i time prestaje biti nagrada.

Verbalna pohvala vjerojatno je najuobičajenija i najčešće korištena nagrada u svijetu pasa. Ljudi sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa psima reći će da takvu nagradu smatra zadovoljavajućom vrlo mali broj pasa (postoje podaci koji govore o manje od 1 posto). Usprkos tome nikako je ne treba zanemariti ili još gore izbaciti iz svog repertoara nagrada. Ona ima svoje mjesto i vrijeme, kao i razloge zašto se koristi. Također, najučinkovitija je u kombinaciji s nekom od drugih nagrada, primjerice hranom.

Zašto je hrana prvi izbor

Nagrađivanje hranom naš je prvi izbor u radu sa štencima, psima početnicima (bez obzira na dob), kao i vodičima početnicima. Razloga je više, a 3 su najvažnija. Većina pasa voli hranu. Hrana psa smiruje.  Vodič ne treba dodatno predznanje, kao ni učenje posebnih vještina da bi svom psu dao hranu. Malo koordinacije i pravovremenog tempiranja bit će sasvim dovoljno.

Problem sa hranom kao nagradom javlja se kod nekih pasa, o čemu smo pisali o tekstu Moj pas neće hranu pa se ovdje nećemo ponavljati.

Dio pasa preferira igračke i igru u odnosu na hranu. Kako znamo ? Pa kada im ponudimo da izaberu, hrana će pasti u drugi plan. Naizgled bi logičan izbor bio odustati od hrane i kao nagradu koristiti igru i igračke. Kao i obično takav izbor nije jednostavan.

Da bi iz igre i igračaka izvukli najbolje u kontekstu nagrađivanja čovjek/vodič treba se znati igrati sa psom. To je vještina koja se uči, kao što se uče i druge komponente rada sa psima (primjerice kako naučiti psa da dođe). Nadalje, igra mora biti psu motivirajuća, a ne frustrirajuća (najbolji primjer je kada psu ne damo da „osvoji“ igračku ili mu je stalno odmah uzimamo). I naravno, pas mora voljeti igru. Igru uobičajeno vole psi sa izraženim plijenskim nagonom, a to nikako nisu svi psi. Ako naš pas spada u kategoriju pasa kojima bačena loptica ne izaziva interes, igra nije njegov pravi motivator. No, nikako nemojmo biti malodušni i odustati. Kada igru psima predstavimo na pravi način, neki njeni oblici i neke vrste igračaka ipak će postati zanimljive i takvim psima.

Većina pasa spada u srednju kategoriju. Niti su „ludi pljenaši“ (motivira ih sve što se miče), niti su potpuno nezainteresirani za igru. Takvi psi vole (neki i obožavaju) neke igračke i neke igre i na nama je da taj njihov urođeni interes njegujemo i potičemo.

Ostale mogućnosti nagrađivanja

Hrana, igračke i kontakt sa čovjekom nisu kraj izbora nagrada. One nam se takve mogu činiti kada na nagrade i motivaciju gledamo iz ljudske perspektive. Ako se ne ograničavamo na takav pristup, već  svijet pokušavamo sagledati očima psa, uočit ćemo da su neke aktivnosti, potrebe ili želje visoko motivirajuće za našeg psa. Druženje s prijateljima (ljudskim i psećim) većini je ljudi dobro poznata željena aktivnost njihovog psa. Pa zašto ju onda ne iskoristiti kao nagradu ?!

Drugi primjeri su plivanje, skakanje ( ne naskakivanje na ljude ili pse) njušenje/traženje… lista je vrlo dugačka, a što će se na njoj točno naći, ovisi od psa do psa.

Samonagrađivanje

Ostaje nam spomenuti i temu samonagrađivanja. Uobičajeno se radi o nekim ponašanjima (iz ljudske perspektive uglavnom nepoželjnim) i o činjenici da ona sama za sebe predstavljaju nagradu. Trčanje za mačkom, krađa hrane, „tjeranje“ ljudi lajanjem, samo su najčešći primjeri.

Problemi nastaju kada ne znamo ili ne prepoznajemo da je neko ponašanje samonagrađujuće. I pitamo se zašto se ponavlja, a mi niti smo psa tome učili niti smo ga za takva ponašanja nagrađivali.

Pas se nagradio sam u trenutku kada je takva ponašanja uspio izvesti, a mi nismo primijetili niti proaktivno reagirali kako bi ga spriječili u pokušajima ponavljanja.

Nedavanje nagrada od strane čovjeka ne vodi psa nužno do zaključka da nije nagrađen. To pokazuje „fenomen“ samonagrađivanja. Također, davanje (bilo kakvih) nagrada ne vodi nužno nagrađivanju.

Nagrade su važan i snažan faktor motivacije i upravo zato ih trebamo znati ispravno i mudro koristiti.

Jako je važno naglasiti, da baš iz navedenih razloga, nagrade ne smijemo koristiti da psa mamimo u situacije za koje nije spreman ili prema kojima pokazuje strah.

Ovaj tekst posvetili smo isključivo vrstama nagrada.

Kako bi iz sustava pohvala i nagrađivanja izvukli najbolje, smatramo da je važno da pohvale/nagrade gradiramo – od uobičajenih do vrhunskih.

Zamislimo si koliko se dobro osjećamo kada i sami dobijemo vrhunski bonus, kada neki zadatak na poslu odradimo fenomenalno !

Tehnike rada s nagradama, kao i motivacija dobit će svoje, zasebne tekstove.

O dobroj komunikaciji sa psom, koja je također uvjet da bi korištenje nagrada stvarno vodilo do nagrađivanja  pročitajte u našem blogu Kako komunicirati sa svoji psom.