Moj pas neće hranu

Često dobijemo pitanje ili pročitamo molbu za preporuku najbolje hrane za određenu pasminu. Najbolja hrana za određenu pasminu jednostavno ne postoji. Svaki pas je jedinka za sebe i postoji samo najbolja hrana za točno određenog psa.

Ovdje nećemo ulaziti u polemiku čvrsto suprotstavljenih, polariziranih stavova domaća vs kupovna hrana. Samo ćemo napomenuti da nije svaki dehidrat zlo, niti je sirova prehrana sveopći lijek za sve pse.

Naravno da gradacije u kvaliteti hrane postoje, no u ovom tekstu ćemo se baviti problemom odbijanja hrana, njegovim uzrocima i načinima otklanjanja. Jer kao što znate sami ili iz tuđih iskustava, svaka se hrana može odbiti u određenim okolnostima.

Potreba za hranom je nagon

Nagone možemo definirati kao urođenu sposobnost živih bića da nesvjesnim radnjama pridonose svom održanju. Dva su osnovna nagona kod pasa: nagon za samoodržanjem i nagon za održanjem vrste.

Potreba za hranom, zajedno sa potrebom za preživljavanjem, karakteristike su nagona za samoodržanjem. Ovaj je nagon u prirodi visokog intenziteta jer jesti znači preživjeti.

Za razliku od divljih/slobodnoživućih životinja, kod pasa kućnih ljubimaca nizak nagon za hranom je česta pojava.

Kada pas neće hranu ?

Dvije su mogućnosti: pas odbija hranu kod kuće ili pas odbija hranu kada mu je ponudimo vani.

Postoji i treća, ali znatno rjeđa, kada pas ne želi uzeti hranu niti doma niti vani.

Da bismo mogli dalje pratiti tekst, moramo se složiti u jednom. Hrana koju nudimo psu je uvijek ista hrana ( i kod kuće i vani).

Kasnije ćemo doći  do problematike gradacije hrane, ali to za početak nije slučaj.

Razlozi odbijanja hrane

Pas najčešće odbija hranu u sljedećim situacijama i iz slijedećih razloga:

-        zdravstveni razlozi,

-        pas je pod utjecajem presnažnih emocija,

-        ponuđena hrana mu nije (dovoljno) fina.

 

Zdravstveni razlozi

O zdravstvenim razlozima nećemo pisati puno. Radi se o raznim bolesnim stanjima uslijed kojih pas ne želi jesti i koja uglavnom zahtijevaju veterinarsku skrb.

Kako ćemo znati da se radi baš o tome ? Odbijanje hrane u većini slučajeva nije jedino što nam privlači pažnju i alarmira da sa psom nešto nije u redu. Obično su tu i povraćanje, proljev, temperatura, pas koji vrlo miran ili vrlo nemiran i slična odstupanja od uobičajenog.

Na kraju dijela o zdravstvenim razlozima, jedna napomena. Relativno je lako posumnjati u zdravstvene razloge kod pasa koji inače vole hranu i jedu dobro. Malo je teže sa psima kojima je odbijanje hrane i/ili izbirljivost svakodnevna pojava.

Emocije kao uzrok odbijanja hrane

Kada govorimo o emocijama, prvo nam na pamet padaju one negativne, prvenstveno strah. No, pas ne odbija hranu nužno samo pod utjecajem negativnih emocija ili kada je u stanju „bijeg ili borba“.

Uzroci odbijanja mogu biti i preveliko (pozitivno) uzbuđenje uslijed kojeg pas ulazi u previsoki nagon. Uobičajeno se kaže da je takav „pas u crvenom“. To ćemo najčešće vidjeti kod sportskih pasa,  a manjim dijelom kod pasa kućnih ljubimaca.

Nadalje, frustracija je još jedan od razloga zbog kojeg pas može okrenuti glavu od hrane. Dobar primjer je kada pas pokušava do nečega doći, a mi mu pokušavamo hranom preusmjeriti pažnju. Pas je frustriran jer mu je pristup željenom cilju onemogućen pa je i hrana postala nebitna. Bitno je samo doći do cilja.

Sve ove primjere možemo poopćiti pod jedinstveni nazivnik – stres. Kada je pas u stresu, ne uzima hranu!

Manji dio pasa u stanju stresa neće odbiti baš svaku hranu. Kod takvih pasa hrana ostaje prihvatljiva pod 2 uvjeta:

-        radi se o vrlo privlačnoj hrani,

-        stres ne traje predugo i ne povećava se.

Ono što je zajedničko i psima koji uslijed stresa odbijaju hranu i onima koji povremeno uzmu izrazito privlačnu hranu je činjenica da uslijed stresa nema učenja. Da bi pas bio u stanju učiti ( i dobivati hranu  kao nagradu ili pozitivnu poveznicu) stres mora biti eliminiran ili do njega uopće ne smije doći.

Zato je važno da pse ne dovodimo u stanje stresa, odnosno da treniramo kada se nalaze ispod svog praga tolerancije.

To bi pojednostavljeno izgledalo otprilike ovako: 

neutralna zona (pas ne vidi okidač/ ne osjeća uzbuđenost)

zona tolerancije (pas vidi okidač koji je još uvijek dovoljno daleko da pas ne osjeća potrebu za reakcijom ili pas je uzbuđen, ali još uvijek ne pretjerano)

PRAG tolerancije (distanca ili trenutak nakon kojeg pas više ne želi uzeti hranu)

na pragu tolerancije neki psi još uvije uzimaju hranu (ali samo ako je ona izuzetno primamljiva i vrijeme provedeno na pragu tolerancije ne traje predugo)

zona nakon što je prag tolerancije prijeđen (okidač je preblizu ili je pas preuzbuđen da bi uzeo bilo kakvu hranu)

okidači su sve što psa stavlja u stanje stresa, prevelike uzbuđenosti, straha, agresije i sl; može se raditi o drugim psima, ljudima, životinjama, prometu, zvukovima ….

Hrana psu nije fina

Kako prevladati „nije mu fino“ uzrok, osobna je odluka svakog čovjeka. Tri su najčešća odabira rješavanja ovog problema:

-        promjena hrane,

-        dodavanje ukusnijih/mirisnijih dodataka hrani koja psu nije privlačna ili

-        ustrajni pristup („čekam da ogladniš pa ćeš pojesti“).

Odbijanje hrane kao naučeno ponašanje

Odbijanje hrane je naučeno ponašanje. Kada ste vidjeli zebru da je odbila travu ?! Ili lavicu da je odbila zebru?! Jeste ikada vidjeli da su životinje u divljini izbirljive ili odbijaju hranu ?!

Navedeni primjeri česta su argumentacija u prilog tezi da je odbijanje hrane naučeno ponašanje. I sa tom se tezom možemo složiti, uz jednu napomenu. Divljim životinjama iz ovih hipotetskih primjera nisu ponuđeni suhi briketi.

Usporedba bi donekle bila u ravnoteži kada bi za primjer naučenog ponašanja imali pse (a ima ih) koji nakon nekoliko dana odbijaju određenu suhu, pa nakon nekoliko dana određenu vlažnu, pa nakon nekoliko dana određenu sirovu/kuhanu hranu. I tako u krug. Pod uvjetom, naravno, da su isključeni i zdravstveni razlozi i stres.

O naučenom ponašanju govorimo kod pasa koji su „naučili“ da odbijanje određene hrane dovodi do poboljšanja hrane ili potpune promjene hrane. Naravno na bolje, iz njihove perspektive.

Ovaj tekst ne govori koja je hrana bolja, niti u prilog određenoj vrsti hrane. Govori samo o razlozima i uzrocima odbijanja hrane i njihovim najčešćim pojavnim oblicima.

Ako bi se odlučili za zaključak, on bi išao u smjeru uputa kako smanjenjem i uklanjanjem stresa omogućiti psu da normalno uzima hranu.

Ako u treningu koristite hranu kao nagradu (što je naša preporuka), trenirajte postepeno i ispod praga tolerancije vašeg psa. Prag tolerancije je drugačiji za svakog psa i primjer psa vašeg prijatelja može biti samo okvirna vodilja da dobijete uvid kako prag funkcionira, ali ne i istovjetno pravilo za preslikavanje.

Ako smatrate da pas odbija hranu zato što mu nije fina, prije nego donesete taj zaključak, provjerite zdravlje svog psa. Moguće je da mu baš ta hrana uzrokuje poteškoće i zato ju ne želi jesti.

Ako je sa zdravljem sve u redu, još uvijek nam je na raspolaganju opcija promjene hrane. Ne, nećemo razmaziti zdravog psa ako mu promijenimo onu hranu koju ( u mirnom okruženju) uporno odbija jesti. Pogledajmo što smo mu uopće ponudili da jede. I da, pokušajmo s nečim boljim.