Moj pas je frustriran (2)

U prvom dijelu priče o frustraciji pisali smo o razlozima koji kod pasa izazivaju frustraciju, načinima kako psi frustraciju ispoljavaju te poveznici frustracije i agresije.

U nastavku pročitajte što je tolerancija na frustraciju, zašto se neki psi bolje od drugih nose sa frustracijom i stresom i kako im mi možemo u tome pomoći.

Tolerancija na frustraciju

Psi se, kao i djeca trebaju naučiti nositi sa frustracijom – ili u prijevodu - da ne mogu uvijek ( i odmah) dobiti ono što žele i da to prihvate kao normalno.

Neki psi, kao i ljudi, imaju “kraći fitilj” i karakterizira ih niska tolerancija na frustraciju. Poveznica između niske tolerancije na frustraciju i hiperaktivnosti te poremećaja pažnje kod djece se još istražuje. Iskustveno bi se moglo zaključiti da ta poveznica kod pasa vjerojatno postoji.

Istraživanja su pokazala da mlađi psi pokazuju niži prag tolerancije na frustraciju. Ne čudi ako znamo da su mlađi psi skloniji impulzivnim reakcijama ( podražaj = reakcija; bez razmišljanja). Također, prosječan mlađi pas senzibilniji je u odnosu na nagradu koju želi dobiti ili cilj koji želi ostvariti  - posljedično, brže će se aktivirati u odnosu na zrelije pse.

Ova dva faktora - sklonost impulzivnim reakcijama i senzibilnost u odnosu na cilj - čine pse više ili manje sklone frustracijama.

Također, mlađi psi su skloniji istraživanja okoline u kojoj žive, pa će i ograničenje željenog istraživanja vjerojatno dovesti do visokih razina frustracije. 

Razina frustracije s vremenom može opadati jer će psi naučiti što očekivati u određenim situacijama ili ćemo im omogućiti da njihove potrebe većim dijelom budu i ispunjene.

Osim reakcija koje uključuju jasno negodovanje, reakcija na frustraciju također može biti i odustajanje. Psi sa niskom tolerancijom frustracije skloni su brzo odustati od onoga što rade - kada nagrada za njihov trud nije došla pravovremeno/odmah.

Otpornost na stres

Kada govorimo o frustraciji i stresu, potrebno je spomenuti i pojam otpornosti. Neki su psi, kao i ljudi, rođeni sa visokim stupnjem otpornosti na stres i na frustraciji pa lako prolaze kroz većinu uobičajenih situacija s kojima su suočeni. Takvim psima nisu posebno problematične niti manje uobičajene situacije jer – ili ih ne doživljavaju „tragično“ ili se od lošeg iskustva brzo mogu oporaviti i nastaviti sa uobičajenim životnim ritmom.

Kada govorimo o otpornosti, mislimo na sposobnost uspješne prilagodbe i brzog oporavka od stresnih događaja, situacija ili uvjeta.

Za pse koji na promjene u okolini reagiraju stabilno i koji nisu pod utjecajem negativnih učinaka stresa možemo reći da imaju visoku razinu otpornosti.

Razumijevanje ovih mehanizama veoma je važno za socijalizaciju, odgoj, školovanje i život sa našim psom.

Nažalost smo svjedoci da mnogo pasa nema visoki stupanj otpornost, što ih čini više ili manje teže prilagodljivima stresni situacijama i modernom životu općenito. Takvim psima je i vrijeme oporavka znatno dulje, pri čemu se cijela situacija pogoršava kada je pas svakodnevno izložen situacijama s kojima se ne zna/ne može nositi.

Kako pomoći psu sa niskom razinom otpornosti na stres

Važno je da razumijemo kako odabir strategije „učiniti manje stresnim“ nije dovoljan.

Za uspješno savladavanje stresnih situacija potrebno je raditi i na sposobnostima uspješnog oporavka od stresa. Zašto ?

Razlog je tome mnogo izazova koje susreću svaki dan, promjene koje su događaju vrlo brzo, mnogo različitih promjena - mnogo poznatih, ali i nepoznatih faktora s kojima se moraju nositi. Ukoliko pas ne nauči kako se brzo i uspješno oporaviti od stresa, i nas i njega čeka svakodnevna „borba“, život u nepredvidljivoj sivoj zoni (gledano iz perspektive psa) i višekratni povratak na staru razinu tolerancije za koju smo smatrali da je prevladana.

Kontrola nad događajima u okolini

Dopuštamo li psu ikakvu razinu kontrole njegove okoline ?  Da li je izbor uvijek pod našom kontrolom ili je bitno i mišljenje psa ?

Ukoliko psu uskratimo mogućnost kontrole nad okolinom i izbora s kime će i pod kojim uvjetima doći u (bliski) kontakt, realno je očekivati da će pas biti frustriran i u stresu. Ako pas nema mogućnost da se makne kada želi (jer ne na povodniku ili u ograđenom prostoru/par za pse), ako ga se dira kada ne želi i ako se takve situacije događaju iz dana u dan, razine stresa i frustracije će samo rasti.

Takav će pas, već iz stana izlaziti u stanju stresa ( i straha) uslijed očekivanja što će mu se taj puta dogoditi.

Pri tome će se dobar dio ljudi čuditi što je psu jer oni su se potrudili i omogućili mu svakodnevne šetnje i druženje. Uopće ne primjećujući da je mnogo tih druženja zapravo prisilno - posljedično neugodno i iskustveno negativno.

Ukratko, važno je da se pas zna nositi sa stresom, kao i oporaviti se nakon stresnog događaja te da mu (kao važan preduvjet) omogućimo primjerenu razinu kontrole nad njegovom okolinom, uključujući i mogućnosti izbora.

Stres će naravno i dalje utjecati na svakodnevni život, ali će naš pas moći usprkos tome, s vremenom moći nastaviti raditi ono što je radio prije stresnog događaja.

Pri tome ne mislimo samo na nastaviti učini, trenirati ili sudjelovati u nekoj sportskoj aktivnosti. Nastaviti može značiti šetati ili jesti. Jer svi smo se vjerojatno susreli sa psima u stresu koji se ili zamrznu ili pokušavaju pobjeći ili pak napasti izvor stresa, a ono što su do tada radili pada u drugi plan.

Kako znamo da je naš pas na dobrom putu

Po tome što je vrijeme oporavka od stresa sve kraće – sve je manje vremena potrebno da se pas vrati u stanje prije stresnog događaja. Najbolji pokazatelji su nam povratak na uobičajeni ritam disanja, vraćanje uobičajenim aktivnostima (poput njušenja tijekom šetnje) ili aktivnostima koje vas voli (npr igra) ili uzimanje hrane. I naravno govor tijela.

Pas uči nositi se sa stresom i sa frustracijom. Znatno je lakše psima koji su rođeni stabilni, flegmatični i s visokom razinom otpornosti. Ukoliko nemamo takvog psa, na nama je da mu pomognemo, naučimo ga nositi se sa stresom, kao i omogućiti psu kontrolu nad okolinom i događajima u njoj.

Sve se to uči od šteneće dobi, pogotovo ako smo već tada prepoznali potencijalni problem i predispoziciju niske otpornosti i tolerancije. Jer nikako ne želimo pseći pandan djetetu koje se baca po podu i vrišti jer mu roditelji nisu htjeli kupiti sladoled.

Također je na nama da prepoznamo i one mnogo manje očite znakove moguće frustracije i niske otpornosti na stres i poradimo na njima zajedno sa svojim psom. Bez toga će kvaliteta života našeg psa, kao i njegova dobrobit biti dovedeni u pitanje. A kvalitetan i sretan suživot sa našim psom zamijenit će obostrana frustracija.

Općenito o stresu kod pasa, kako ga prepoznati te kako pomoći psu u stresu možete pročitati u ovom tekstu.