Greške u životu i radu sa psima - kriteriji i zahtjevi koje očekujemo od psa

Najčešće greške u radu sa psom kreiramo mi ljudi, a ne pas.

Kada to znamo, znamo i da je na nama da ih ispravimo ili još bolje uopće ne radimo.

Najčešće greške, bilo da se radi o socijalizacija, odgoj ili školovanju uglavnom možemo svesti na nekoliko zajedničkih nazivnika:

• nejasni kriteriji – pas malo smije, malo ne smije (siva zona)

• previsoki kriteriji i preskakanje koraka u učenju – pas nije savladao temelje, a tražimo od njega zahtjevnije zadatke (najčešće vidljivo: pas još nije dobro savladao čekaj ili dođi bez prisustva ometača, a tražimo od njega da nas - u njihovom prisustvu - posluša; najčešće se radi o blizini drugih pasa ili ljudi)

• loša komunikacija sa psom – često u kombinaciji s drugim greškama; pas nas ne razumije ili -još gore – boji nas se (ljutimo se, vičemo, prijetimo, mašemo rukama …)

• nerealna očekivanja (ili greška svih grešaka) - psu nismo NA NJEMU RAZUMLJIV NAČIN pokazali što želimo od njega, niti ga to naučili, ali očekujemo da pas zna

Mlad ili neiskusan pas u zahtjevnoj okolini i atmosferi punoj adrenalina

A pažnja psa nije usmjerena na tu okolinu i događanja u njoj

Nemoguća misija ?

Naravno da ne !

Ako tražimo od mladog i/ili neiskusnog psa da u takvom okruženju uči/radi/trenira, šanse su najviše 50:50 To znači da i sebe i psa dovodimo u situaciju iz koje ćemo se teško „izvući“ sa uspjehom.

Zato je naš je zadatak da pomognemo psu i kreiramo trening na način da je pas uspješan.

Prvi korak je da psa postepeno privikavamo i naučimo na okolinu (koliko god ona zahtjevna bila).

U ovom videu je naša mala Gilera na agility natjecanju. Prvi puta u okolini punoj pasa, ljudi…auti, lavež, razglas .. kako to već izgleda na kinološkim događanjima. Došla je upoznati i takvu atmosferu i privikavati se na nju – PRIJE nego što pred nju stavimo zadatak da nešto ozbiljno radi.

Ona otprije poznaje okolinu sa puno ljudi, psima u prolazu i bukom u pozadini. To je atmosfera tipične urbane sredine na koju se privikavanje također učilo postepeno. Ali sportsko natjecanje je nešto sasvim drugo. Kada znamo da psima generalizacija nije jača strana, tada znamo i da je privikavanje na sportsku atmosferu novi zadatak. Kao što je novi zadatak i privikavanje šteneta na novu ulicu, novi kvart, nove ljude, nove zvukove …

Da bi svako privikavanje bilo uspješno potrebne su pozitivne poveznice i laki zadaci. To je savjet koji dajemo svim našim školarcima !

Gilera ima zdjelicu napunjenu sa finom hranom, a prvi i jedini zadatak je da jede (umjesto da, poput mnogo pasa, fascinirano gleda u druge pse, zuji na sve strane i teško se koncentrira).

Zadatak je lak – obavljen – pozitivna poveznica je postavljena – pas je uspješan = trening je uspješan. Možemo dalje !

Ako nije tako, ne možemo dalje jer smo negdje pogriješili !