Kako pomoći psu u stresu

Mogu li i naši psi biti u stresu ? Ili je pojam stresa rezerviran samo za ljude. Što je stres, zašto do njega dolazi, kako se manifestira te kako pomoći psu izloženom stresu pročitajte u ovom blogu.

Riječ stres u prijevodu s engleskog jezika označava pritisak. Stres se uobičajeno definira kao reakcija organizma na izazovnu situaciju. Ima svoju emocionalnu, ali i fizičku stranu utjecaja zbog čega dugotrajni stres ima snažan, negativan utjecaj na zdravlje. U stanju stresa pokreću se u tijelu različiti mehanizmi, čija je uloga odgovoriti na stres i vratiti organizam u ravnotežu. Česta aktivacija tih mehanizama nije poželjna i može dovesti do bolesti. Zato je važno na vrijeme prepoznati stanje stresa i pokušati mu pronaći uzrok. A u međuvremenu pomoći psu da se opusti i normalno funkcionira, čime izbjegavamo negativni zatvoreni krug dugotrajnog, svakodnevnog stresa, odnosno neizlaska iz stanja stresa.

Primarna uloga stresa je pomoć u preživljavanju. No, kod nekih pasa stres se javlja u svakoj (novoj) situaciji koja zahtijeva prilagodbu (novim) okolnostima. Tako (drastično) na stres reagiraju plahi psi, kao i neispravno socijalizirani ili pak uopće nesocijalizirani psi. 

Načini na koje će se pojedini pas nositi sa stresom ovise i o genetici i o njegovom iskustvu.

Kako prepoznati psa u stresu

Pas se nosi sa stresom ili mehanizmina obrane (bijeg ili borba) ili naučenim obrascima ponašanja, pri čemu sami mehanizmi obrane mogu postati naučeni obrazac ponašanja.

Da nam se pas nalazi u stresu prepoznat ćemo po jednom ili više najčešćih pokazatelja: povlačenje ušiju i mišića glave, klecanje u udovima, podvlačenje repa, izbjegavanje situacije, oblizivanje, treptanje, zijevanje, naglo njušenje, visok stupanj uzbuđenja, nemir, naglo umirenje, zdravstveni problemi (proljev i sl ).

Nabrojani su vidljivi i očiti znakovi. Uz njih stres može djelovati na psa tako da pas izgubi apetit/prestane jesti, slabi mu imunološki sustav (učinak hormona kortizola koje tijelo otpušta kao odgovor na bijeg ili borba reakciju), usporava ozdravljenje kod već bolesnih životinja, dovodi do problema u ponašanju, problemi s mokrenjem (pražnjenje mjehura kao posljedica stresne situacije).

Stres i strah 

Iako su i stres i strah obrambeni mehanizmi, često povezani, strah je samo jedan od uzroka stresa. I to vjerojatno najčešći, bilo da se radilo (iz naše, ljudske perspektive) opravdanom ili bezrazložnom strahu.

Uz ranije opisane bijeg ili borba reakcije, kao odgovor na strah psi mogu reagirati na još nekoliko načina.

Jedna od njih je svakako “smrzni se” reakcija, uobičajena kod divljih životinja, kojom pas pokušava postići da ga, s obzirom da se ne miče, izvor straha ne može primijetiti, pa će stoga otići, čime će i opasnost proći. Uz nepomičan stav, u ovu grupu reakcija spada i vrlo polako i oprezno hodanje te ukočenost.

Uzmenirenost je još jedna od reakcija na strah i stres. Hiperaktivnost, naglašeno skakanje, pojačano dahtanje, nemogućnost koncentracije, nemogućnost smirivanja, iznenadno pretjerano njušenje, češanje ili lizanje (npr šapa)  samo su neki od pojavnih oblika uznemirenosti.

Znakovito je da je istraživanje straha kod divljih životinja pokazalo da strah i situacije u kojima je životinjama ugrožen život dovode do dugotrajnog plašljivog ponašanja s učincima sličnim onima kod PTSP-a. Drugim riječima, pokazalo se da strah od predatora seže puno dalje od trenutne bijeg ili borba reakcije te ima dugotrajni efekt na životinju koja ga proživljava. 

Umirujući signali

Šira javnost uz ovaj pojam veže ime norvežanke Turid Rugaas

Mnoga od ovdje opisanih ponašanja u kontekst stresa ili/straha predstavljaju umirujuće signale. Takvi signali su jedan od načina komunikacije među psima i služe za prevenciju i rješavanje sukoba te smanjivanje stresa. 

Umirujući signali su ponašanja koja pas i inače može pokazivati i zato ih uvijek treba promatrati i interpretirati u određenom kontekstu. Neki od umirujućih signala su: zijevanje, oblizivanje, podizanje prednje šape, skretanje pogleda, okretanje glave ili cijelog tijela od izvora prijetnje, hodanje u luku, nepomičnost, usporeno hodanje… Važno je napomenuti da osim u odnosu na druge pse, naš pas umirujuće signale može upućivati i nama i drugim ljudima, koristeći ih na način kako bi ih upućivao pripadnicima svoje vrste. Zato je važno da ove signale naučimo čitati, kako bi što bolje razumjeli svog psa i pravovremeno shvaćali kako se osjeća i što nam pokušava svojim ponašanjem poručiti.

Izvori stresa

Izvori stresa su vanjski događaju koje pas doživljava kao uznemirujuće ili opasne.

Kod ljudi se izvori stresa uobičajeno dijele na traumatske događaje, nedavne životne promjene i svakodnevne neugode. Ovu podjelu možemo uvjetno preslikati i na stres kod pasa.

Već spomenuti strah, koji može biti od ljudi općenito, određenog tipa ljudi, pasa, drugih životinja, mjesta, zvukova, mirisa, pojava… najčešći je izvor traumatskog stresa. Povezan je uz iskustvo koje je pas doživio kao izuzetno prijeteće i drastično. Traumatični događaj se najčešće i dogodio, moguće, ali ne nužno i više puta, često u vidu napada od strane drugog psa, čovjeka ili neke životinje. Zvukovi i mirisi povezani s olujama ili vatrometom, također mogu biti izvori traumatičnog stresa. 

Nedavne životne promjene predstavljaju selidbu iz poznatog u novi prostor, dolazak novog psa u naš dom, useljenje nove osobe, odlazak osobe ili psa iz zajedničkog doma, početak novih aktivnosti ili započinjanje nove rutine koja ne odgovara našem psu.

U svakodnevne neugode najčešće svrstavamo nepoželjne i neugodne susrete s osobama i životinjama koje pas ne percipira pozitivno, preglasne i preaktivne ukućane, druge životinje (ili djecu) koje psu ne daju mira, svakodnevne aktivnosti koje izazivaju neugodu (primjerice i pranje šapa može biti stresno), postupci ukućana prema psu (vikanje na psa) i slično.

Važno je znati da je stres odgovor organizma kako na fizički tako i na mentalni pritisak.

Kada tako (ispravno) promatramo stres, tada znamo da nisu potrebne okolnosti koje mi - ljudi smatramo objektivnim da bi se pas našao u stresu.

Jedino što je bitno je da određenu situaciju određeni pas doživljava kao stresnu, ma kako to nama ljudima banalno bilo. 

Pomoć psu u stresu

Psu u stresu možemo pomoći na više načina. Najbolji način svakako je otkloniti stres iz života psa. Uzroke stresa na koje možemo utjecati možemo i ukloniti. One na koje ne možemo utjecati (vanjske okolnosti, poput zvukova) potrebno je naučiti psa da se nosi s njima na način da ih prestane percipirati kao prijeteće i strašne. 

Dok radimo na smanjenju utjecaja stresa na život našeg psa, nužno je pomoći psu da se oslobodi stresa. Važno je pronaći načine kako osloboditi psa od stresa jer će se u protivnom naći u situaciji trajnog, kroničnog stresa koji tiho, polako i neprimjetno, ali sigurno uništava i fizičko i mentalno zdravlje psa  te onemogućava i nama i psu normalan i sretan život i odnos.  

Evo nekoliko načina.

Omogućiti psu šetnje bez uobičajenih ograničenja i izvora stresa na koje nailazi u svakodnevnim šetnjama. Pod ovim se podrazumijevaju mirne, opuštajuće šetnje u prirodi na kojima pas ima priliku njušiti i istraživati bez stresa. Uz smanjenje stresa i opuštanju ovakve šetnje omogućavaju psu da istražuje i ispoljava svoja prirođena ponašanja. Poželjno je koristiti povodnik od najmanje 10 m. Pse koji su potpuno zanemarili ili ne shvaćaju koncept njušenje i istraživanja njuhom potrebno je potaknuti na to i naučiti da se nešto pozitivno i motivirajuće nalazi na tlu.

Osigurati psu sigurno mjesto u domu u kojem živi, na koje se može povući kada osjeti potrebu. Sigurno mjesto može bili pseći ležaj, kućni boks ili slično (najučinkovitije se pokazalo kada mjesto izgledom podsjeća na brlog u prirodi, upravo zato mnogo pasa je kućni boks izabralo za svoje sigurno i omiljeno mjesto za odmor). Kada se pas povuče na svoje mjesto, potrebno je ostaviti ga na miru. To se odnosi i na djecu i na druge pse ili ostale životinje koje sa psom dijele dom. Naš pas mora imati mogućnost birati kada želi pažnju ostalih ukućana, a kada želi svoj mir.

Sigurno mjesto važno je i kako bi se psu omogućilo dovoljno odmora. Prosječno psi noću spavaju oko 11 sati, a neka su istraživanja pokazala da psi provedu spavajući i nešto manje od 40 posto dnevnog dijela dana. Ovi nam podaci pokazuju koliko je odmor i san važan za psa. Ukoliko mu to mi ili okolnosti uskrate, pas s vremenom ulazi u stanje stresa koje je vidljivo po intenzivnijim reakcijama na inače stresne situacije, lakše se iziritiraju i skloniji su promjenama ponašanja, lošije pamte i slabije uče. S druge strane, san i odmor važni su za opuštanje. Zato su sigurno mjesto i dovoljno odmora nužni preduvjeti za mentalno zdravlje psa.

I njušenje, lizanje i žvakanje imaju smirujući učinak (potiče se lučenje endorfina, što omogućava smirenje). Njušenje u prirodi ili zabavne aktivnosti i igračke koje potiču njušenje, izbor je velik. Jednako vrijedi i za žvakanje i lizanje; na raspolaganju su nam igračke i sušene/dehidrirane žile, uši, grkljani i slični životinjski dijelovi. 

Nužna je i primjerena razina fizičke aktivnosti (također oslobađa endorfin), kao i mentalne stimulacije za koju vrijedi uzrečica“zabavi mozak nečim drugim”.

Jasna komunikacija i  jasna očekivanja kako ukućana od psa, tako i psa od ukućana nužan su preduvjet za okruženje i atmosferu bez stresa. Više smo puta naglašavali kako psi ne znaju živjeti u sivoj zoni (ponekad nešto smiju, a ponekad ne). Ukoliko iz suživota sa psom želimo izbaciti stres, nužno je da ukućani postignu dogovor što je psu dozvoljeno, a što ne i da se toga svi uvijek pridržavaju.  Jasna pravila znače da pas točno zna što se od njega očekuje, da pravila vrijede uvijek i da ih svi ukućani primjenjuju na isti način. Inače nismo fer prema psu. 

Dog friendly okruženje podrazumijeva dom u kojem se vodi računa o psećoj osobnosti i potrebama. Uz sigurno mjesto na kojem psu ne smetaju ni odrasli ni djeca ni druge životinje, u ovakvom okruženju se ne viče u međusobnim razgovorima, ako imamo psa koji se toga boji. Ne bacaju se petarde za nove godine. I slično.

Omogućiti psu da provodi vrijeme bez nas je i korisno i nužno. Ovo je jedan od načina na koji pas razvija samostalnost, koja pak omogućava lakše nošenje sa stresnim situacijama. Samostalnost je suprotna patološkoj povezanosti. Dodatno, izvjesno da će se u životu dogoditi situacija kada će pas morati ostati sam (u poznatom ili čak i nepoznatom okruženju). Nismo radili ili smo radili od kuće, a odjednom moramo početi raditi u uredu koji se više ne nalazi u drugoj sobi. Odlazimo na put na koji ne možemo (ili ne smijemo) povesti i psa. Najčešće viđeni scenariji. Samostalnost i provođenje vremena bez nas se uči i to od malih nogu.

 Ima li naš pas povjerenje u nas ? Očekuje li da ćemo ga zaštiti ?

Izgraditi povezanost koja se temelji na povjerenju ( pas probleme ne rješava sam već se za daljnje korake obraća vlasniku; vlasnik je taj koji će ga zaštititi), jasnoj komunikaciju (crno/bijelo tj smiješ/ne smiješ)) i predvidljivosti (pas mora znati što se od njega očekuje).

Igra je jedan od načina pomoću kojeg se gradi bolja povezanost između psa i čovjeka.

Kada učimo psa, bilo da se radi o socijalizaciji, odgoju ili školovanju, obratiti pažnju da pred njega ne stavljamo preteške zadatke. Zadaci koje pas nije su stanju savladati su demotivirajući i frustrirajući. Zato je na nama da psu osmišljavamo zadatke koje će uspješno savladati.

Vidjeli smo da je iznimno važno znati kako smanjiti stres u životu našeg psa, kao i omogućiti psu da se oslobodi stresa, umjesto da se nađe u začaranom krugu koji počinje sa stresom na koji se nastavlja reakcija na stres i tako unedogled. 

Da bi pomogli psu u stresu moramo naučiti prepoznati što nam pas pokazuje ili pokušava “reći” - pseći govor tijela i umirujuće signale. Uz to potrebno je izgraditi odnos međusobnog povjerenja, poštivanja specifičnosti i potreba te ne dopustiti da se ljutnja, zamjeranja, durenja i slične emocije iz ljudskih preslikaju i na ljudsko-pseće odnose.