Pseća prijateljstva i uzori

Treba li pas živjeti s još jednim psom da se ne bi osjećao usamljen ?

Na ova, ali i još neka slična i povezana pitanja (i zablude) odgovorit ćemo u ovom blogu.

Pseća prijateljstva

Naši psi svakako mogu stjecati prijatelje i sklapati prijateljstva s drugim psima.

Najbolje prijatelje našeg psa prepoznat ćemo po njihovoj međusobnoj komunikaciji i ponašanju. Prijatelji se drže zajedno. Doslovno. Pas preferira držati se bliže svom psećem prijatelju, a pridaje manje pažnje ili ignorira ostale pse u svojoj blizini. Za igru odabire svog prijatelja. Skloniji je podijeliti svoje stvari sa svojim prijateljem (ali nije pravilo). Ima viši prag tolerancije za svog prijatelja.

Psi prijatelji često imaju isti način ili stil igre. Igra je svakako jedan od načina kako psi biraju prijatelje.

Na pitanje koliko prijatelja pas treba imati, teško je odgovoriti. To ovisi o psu. Psi su po prirodi društvena i znatiželjna biće te će, ako nisu pretjerano plašljivi, pokušati pristupiti gotovo svakom živom biću na koje naiđu. Ukoliko ne naiđu na neprijateljstvo, pokušat će ostvariti neki oblik kontakta. Kako s ljudima i drugim životinjama, tako i sa drugim psima.

Treba li se naš pas podružiti i postati prijatelj sa svakim psom na kojeg naiđe ? (Pre)visoko podignuta ljestvica očekivanja od našeg psa ! To bi podrazumijevalo da mu se svaki pas svidi. I da se on svidi svakom psu. A to je potpuno nemoguće i za očekivati i za tražiti od našeg psa.

U većini slučajeva broj psećih prijatelja svesti će se na jednoznamenkasti broj. Ostali psi koje sreće u životu biti će ili povremeno društvo za igru ( kada pravi prijatelji nisu u blizini) ili ćemo našem psu dozvoliti da ih ignorira, a ako želi i izbjegava.

Život s više pasa

Na pitanje treba li pas živjeti s još jednim psom nema jednoznačnog odgovora. Ljudi često nabave drugog psa, kako se onaj prvi ne bi osjećao usamljeno. Pri čemu zaborave ili ne znaju da svi psi ne pate od usamljenosti i da svi psi nisu skloni i voljni dijeliti svoj dom, ljude i resurse s drugim psima.

Zato prije nego krenemo u avanturu nabave drugog psa, korisno je da sami sebi odgovorimo na najmanje sljedeća pitanja:

Uživa li naš pas u društvu drugih pasa ?

Ima pasa koji su “solo igrači”. Takvi psi najbolje funkcioniraju i najbolje se osjećaju sa svojim ljudima, bez “životinjskih dodataka” u svom životu. Ako imamo takvog psa, trebali bi poštovati njegove odabire i sklonosti. U suprotnom, stvorit ćemo problem i sebi i psu i novonabavljenom psu, što nikako nije fer.

Kako se naš pas ponaša kada mu drugi pas uđe u njegov životni prostor ?

Susret sa psima u šetnji sasvim je drugo od dolaska novog psa u stalni životni prostor našeg psa. Iako u šetnji naš pas može biti prijateljski raspoložen prema pridošlicama, nije nužno da ih na isti prijateljski način primi i u svom domu. I to trebamo poštivati, a ne forsirati.

Koja dob i temperament drugog psa bi najviše odgovarala našem psu ( i obratno) ?

Ako imamo psa seniora, da li je najbolji izbor da nabavimo štene ? Neki seniori preferiraju mir, njihovo zdravstveno stanje i godine ne mogu izdržati šteneću energiju i aktivnost.

Slična nepodudarnost može nastati i ako pokušamo spojiti dva psa suprotnih temperamenata i razina aktivnosti. Mirniji, povučeniji i manje aktivan pas nije dobar sudrug psima visoke energije, stalno željnima aktivnosti. Nije realno očekivati da će aktivan psa “probuditi” mirnog i manje aktivnog psa. Realnije je za očekivati da će ga uznemiravati i tlačiti svojim stalnim pokušajima animacije.

Pitanje spola je svakako važno pitanje. Tolerira li naš pas druge pse istog spola ili je skloniji druženju sa psima suprotnog spola. I podrazumijeva se (ili bi se barem trebalo podrazumijevati) da dva psa različitog spola koji nisu sterilizirani/kastrirani ne trebaju živjeti zajedno.

Imamo li resurse da bi živjeli sa više od jednog psa? Financijske resurse. Vremenske. Prostorne. Možemo li im posvetiti dovoljno adekvatne pažnje ? Znamo li da je potrebno posvetiti se psima i zajedno, ali i svakom posebno ? I možemo li im to pružiti. Što ako se ne budu slagali ? …

Rješavanje problema u hodu u ovom slučaju nikako nije dobra opcija.

Zašto nabavljamo još jednog psa ? Ako želimo svom psu osigurati društvo jer smatramo da je usamljen i društveno uskraćen, odgovorimo si na gornja pitanja.

Ako udomljavamo drugog psa, kako bi ga spasili iz loše situacije i pružili mu priliku za dobar život, opet je fer odgovoriti si na gornja pitanja. Ako donesemo impulzivnu odluku koja nema čvrstu podlogu u realnim mogućnostima, nećemo napraviti dobru stvar, ma koliko naše namjere bile plemenite i naše srce veliko.

Ljudi često nabave drugog psa i zbog sebe. Žele imati više pasa. Ili pas kojeg imaju nije ispunio njihova očekivanja. Ako se i niste prepoznali u navedenom, ne znači da takav način razmišljanja ne postoji. Važno je da smo iskreni prema sebi i da unaprijed znamo kako ćemo se nositi sa novonastalom situacijom.

Ukoliko smo našli odgovore na sva pitanja i odgovorno zaključili da si možemo priuštiti još jednog psa ostaje nam još odgovoriti na pitanje trebaju li psi koji žive zajedno biti i najbolji prijatelji.

Moguće, ali ne nužno. Za zajednički suživot dovoljno je da se toleriraju. Što će biti teško izvedivo ako je jedan od pasa agresivan. Prilagođavanje novim okolnostima izazov je i plahim psima. Znamo li se nositi sa takvom situacijom ? Moramo li za par dana (ili odmah) ostaviti pse same i otići na posao ? Takav scenarij nije dobar uvod u zajednički suživot.

Pseći uzori

Kao što imaju svoje pseće prijatelje, naši psi u drugim psima mogu pronaći i svoje uzore. Neće slijediti i imitirati njihov stil odijevanja, ali će pokupiti njihova ponašanja.

Uzore u drugim psima najčešće će tražiti štenci i mladi psi, ali i oni manje sigurni u sebe i plahi prema okolini.

Uzori imaju svoje prednosti i mane, što ovisi o psu koji je izabran kao uzor. Ako je pas - uzor stabilan, dobro socijaliziran pas, prednost je velika. Takav će pas pružati dobar primjer i dobra iskustva. Ponašanja koja će pokupiti i kopirati naš pas će biti dobra ponašanja.

U suprotnom, ako je pas - uzor nestabilan, agresivan ili plašljiv bit će vrlo loš primjer našem psu. Moguće je da će na njega prenijeti svoje strahove ili svoju agresiju. Tome su posebno podložni štenci koji tek uče o svijetu oko sebe. Ukoliko im jedinka njihove vrste pokaže svojim primjerom da je taj svijet ili nešto što postoji u njemu loše, strašno ili nepoželjno, psiću će to biti naučena lekcija koju ćemo kasnije morati ispravljati.

Zato je mudro birati s kime će se naš pas družiti. To što se dva psa slažu nije jedini kriterij izbora psećeg društva. Vrlo je važno da pomno pratimo i što rade kada su zajedno da bismo mogli utvrditi kakav utjecaj imaju jedan na drugoga.

Jesu li psi koji imaju pseće prijatelje ili žive s drugim psima sretniji ?

Dobro je da psi imaju pseće prijatelje, ali prijatelji ili drugi pas u domu nisu zamjena za ljudsko društvo. Drugi pas ne može zamijeniti previše i prečesto odsutnog , prezaposlenog ili ignorantnog čovjeka.

Uz to što samo prisustvo drugog psa, neće dovesti do sreće, važno je dopustiti psu da si sam bira prijatelje. Ukoliko mu ih biramo mi ( jer primjerice naši najbolji prijatelji s kojima želim provodimo mnogo vremena također imaju psa), neka nam bude dovoljno da se psi međusobno toleriraju. Nemojmo inzistirati da postanu i najbolji prijatelji. Jer kako znamo i iz vlastitog iskustva prijateljstvo nije moguće nametnuti, ma koliko nakane bile dobre.