Moj pas je frustriran (1)
Mogu li i psi biti frustrirani ? Ili je to samo još jedno davanje ljudskih svojstava i emocija životinjama ? O tome, kao i razlozima koji kod pasa izazivaju frustraciju, načinima kako psi frustraciju ispoljavaju te poveznici frustracije i agresije pročitajte u ovom blogu.
Što je frustracija
Frustraciju možemo definirati kao emocionalnu reakciju do koje dolazi u situacijama kada je pas spriječen u dolasku do nekog cilja ili resursa.
Cilj ili željeni resurs može biti osoba ili drugi pas, ali i pristup onome što pas smatra plijenom, hranom, igračkom i sl. Također, frustracija može biti povezana sa strahom i nemogućnosti zaštite i zauzimanja za sebe.
Što je cilj važniji, frustracija je snažnija.
Frustracija se manifestira dvojako, unutarnji osjećaj praćen znakovima vidljivim “na van”. Ovi na van vidljivi znakovi odnose se na grickanje ili lizanje šapa, hodanje naprijed - natrag, vokaliziranje (zavijanje, lajanje)...
Kod pasa frustraciju uglavnom vidimo kao reakciju na:
neočekivano smanjenje ili izostanak nagrade, odgađanje nagrade, kao i kao posljedica neispunjavanja nekog očekivanja
(u školovanju pasa imamo primjere promjene rasporeda nagrađivanja - od stalnog prema varijabilnom ili povremenom, kao i prelaska sa nagrada koje su u očima psa značajne, na one od manjeg značaja ili potpuno beznačajne;
dobri primjeri za ove situacije su kada psu koji je naučen ne određenu rutinu - npr uvijek se igra sa psima tijekom šetnje ili ga nahranimo odmah po povratku iz šetnje - odjednom uskratimo igru i vratimo se doma ili psa ne nahranimo odmah po dolasku),
2. sprječavanja dolaženja do nekog vrijednog resursa (ili zadržavanja takvog resursa)
(resurse moramo gledati iz perspektive psa, što objašnjava sukobe oko štapa ili neke slične „igračke“ koja u našim očima nema nikakvu vrijednost),
3. nemogućnost ispoljavanja autonomne kontrole - bilo da se radi o pristupu onome što se želi ili izbjegavanju onoga što se ne želi -
i sa tim povezanim zadiranjem u osobni prostor (ili teritorij)
(najbolji primjer je ograničeno kretanje zbog povodnika – reakcija može biti strah jer je bijeg u sigurnost onemogućen ).
Faktori koji utječu na razinu frustracije
Najvažniji su:
prethodno iskustvo,
genetika,
trenutno stanje psa (mentalno i fizičko; opće zdravlje ili nedostatak istog, npr. bol i prethodni stres),
ozbiljnost prijetnje odnosno razina prijetnje kako ju doživljava pas (više o tome možete pročitati u jednom od prošlih tekstova),
nagoni (plijenski, obrambeni, nagon za preživljavanjem, nagon za održanjem vrste…).
Reakcija na frustraciju
Frustracija je neugodna pa se i ljudi i psi od nje pokušavaju “obraniti” različitim mehanizmima.
Frustracija se povezuje sa određenim ponašanjima kojima je zajedničko da predstavljaju uobičajena pseća ponašanja, koja se u ovom slučaju događaju izvan konteksta - odnosno u tom im trenutku nedostaje njihova prava funkcija (na izgled u krivo vrijeme i bez potrebe za njima).
To su zamjenska ponašanja, poput lizanja šapa ili pretjeranog uređivanja (grooming) do kojih dolazi jer pas nije fizički ili mentalno u mogućnosti raditi nešto drugo ili se zaokupiti s nečim drugim.
To su također i stereotipna ponašanja (stereotipije) koja vidimo kao ponavljajuće uzorke ponašanja, ponovno bez očitog cilja ili funkcije (hodanje u krug, mahanje glavom, ubrzano koračanje, pretjerano uređivanje ...).
Ova ponašanja nisu nepoznanica nit ljudima i događaju se uslijed stresnih situacija. Diranje lica, češkanje, igranje s kosom… samo su neka od njih. Stereotipna se ponašanja pojavljuju pak kod većine osoba s poremećajem iz spektra autizma.
Reakcija na frustraciji može biti i rezignacija ili odustajanje.
O tome kakva će reakcija biti ovisi o više faktora: psu, izvoru frustracije, okolnostima. Odustajanje je sličnije plahim i sramežljivim psima, kao i psima niskih nagona. Ostali psi “posegnut” će za nekim drugim rješenjem.
Događa li se agresija kao odgovor na frustraciju ?
Ne uvijek.
Kada je agresija odgovor, govorimo o agresiji iz frustracije. Ona se može javiti kada je psu onemogućen pristup onome što želi ili što je aktiviralo nagone. To su slučajevi kada je pas spriječen povodnikom, ogradom ili na neki drugi način (čovjek ga drži za ogrlicu).
Kada govorimo o agresiji u kontekstu frustracije bitno je spomenuti i preusmjerenu agresiju. Kada pas svoju agresiju preusmjerava s okidača koji ju je potaknuo na osobu ili životinju koja se umiješala ili našla u blizini, govorimo o preusmjerenoj agresiji. Ljudi će tako zaraditi ugrize kada pokušavaju prekinuti psećju tuču. Ukoliko su u pitanju psi sa stvarno “tankim” živcima, ljudi će zaraditi ugriz i kada se nalaze preblizu preuzbuđenom ili agresivnom psu ili kada ih takav pas vidi kao smetnju svom dolasku do onoga što želi. Ili kada ne može doći do onoga što želi, a to je najčešće i okidač njegovog ponašanja, svoju će frustraciju ispoljiti na onome tko mu se nalazi u blizini (ne na putu, samo je prvi na dohvatu psa).
Postoji li pozitivna frustracija
Da bi se frustracija mogla promatrati kao pozitivna, ona treba biti motivirajuća, ne prevelikog intenziteta i predugog trajanja.
Kod nekih pasa uopće ne možemo govoriti o frustraciji kao pozitivnom ili poticajnom doživljaju. Zato ju nikako nije pametno koristiti kao “sredstvo” u radu sa psima ili pogotovo kao sredstvo manipulacije reakcijama psa. To spada u kategoriju “ ne isprobavati kod kuće”.
Da bi frustracija mogla poslužiti kao motivacija potreban je stručan i iskusan trener, kao i stabilan pas dobrih nagona .
Problem se javlja i kada ljudi dovode psa u stanje česte frustracije, a da to nisu ni svjesni. Niti kako su se tamo našli, zajedno sa svojim psom, niti kako izaći. Fizičko udaljavanje od izvora česte frustracije ne predstavlja, kao što smo vidjeli u ovom tekstu, dugoročno rješenje problema.
Pretpostavlja se da je frustracija evoluirala kako bi osnažila reakcije životinje (ili čovjeka) suočene s prijetnjama vlastitoj sigurnosti ili zadržavanja bitnih resursa.
Općenito se smatra negativnim emocionalnim stanjem, pa se i ponašanja povezana s frustracijom uglavnom smatraju potencijalnim problemom po dobrobit.
Zato učimo o psima i njihovim reakcijama, kako bi izbjegli začarani krug ponavljajuće frustracije i stresa.
U slijedećem nastavku o toleranciji na frustraciju, kako se psi nose sa frustracijom i stresom i kako im mi možemo u tome pomoći.