Znamo li čitati pse

Koliko ljudi znaju o psima i kako „čitaju“ pse? Vjerojatno slabije nego psi ljude.

U ovom tekstu možete pročitati o nekoliko zabluda i krivih interpretacija psećeg izgleda, ponašanja i reakcija.

Duljina njuške

Biste li se začudili da dio ljudi smatra da je duljina nosa/njuške kriterij za inteligenciju pasa.

Tako pse za prosječno dugačkim nosevima (srednja duljina) smatraju inteligentnijima od pasa sa izrazito dugim ili izrazito kratkim njuškama…

Osjetljivost na bol

Također, smatra se da su psi malog rasta osjetljiviji na bol od velikih pasa, za što nema dokaza. Postoje studije u kojima je mjerena osjetljivost na bol u odnosu na pasminu. U jednoj od njih istraživači su od ispitanika tražili da ocijene osjetljivost na bol kod 28 pasmina pasa. Ispitanici su bili podijeljeni u 2 skupine (veterinari i javnost/nestručnjaci). I dok su veterinari ujednačeno smatrali da se pasmine razlikuju u osjetljivosti na bol, ispitanici nestručnjaci osjetljivost na bol povezali su sa veličinom psa.

Izraz lica “kriv sam”

Jedna od vjerojatno najvećih zabluda o psima je ona o „kriv sam“ izrazu na licu psa. Za taj izraz „zaslužan“ je mišić koji omogućava pokretanje obrva i očiju koje onda daju takav izraz lica.

Zanimljivo je da su ljudi skloniji udomljavati pse na čijim licima vide takav izraz.

Loše za pse je da ljudi taj izraz tumače „zna on što je napravio“ i povezuju ga sa poznavanjem osjećaja krivnje. Pas pak povezuje ljutnju ljudi i strah koji on osjeća. Napravio je nešto dok je bio sam, a mi smo se vratili nekoliko sati iza toga. Ugledali nered i pobijesnili. Pas reagira na naš bijes i ljutnju prema njemu. Također, pas reagira na našu ljutnju i kada nije usmjerena na njega jer je iz prethodnih iskustava povezao da će se naša ljutnja loše odraziti na njega. Zato umjesto da razmišljamo o krivnji, razmislimo pokušava li nas pas tim svojim izrazom zapravo umiriti. I to ne zbog svojih postupaka, nego kao reakcija na naše postupke prema njemu.

Bacanje na leđa

Nije tu kraj krivog tumačenja psećeg ponašanja. Krivoj interpretaciji posebno su izložena pseća ponašanja koja u različitim kontekstima imaju različito značenje. Jedno od njih je bacanje na leđa i izlaganje trbuha. Dobar dio ljudi svako će takvo ponašanje smatrati pozivom na maženje po trbuhu. Što ne može biti dalje od istine. Ono što pas zapravo poručuje je „nisam opasan“ i „želim smiriti situaciju“.

Nazovemo li takvo ponašanje submisivnim ili ne, bitan je kontekst. Jer samo u odnosu na kontekst možemo znati želi li pas da ga mazimo po trbuhu ili pak poručuje da ga se ostavi na miru.

Kako izgleda sretan pas ?

Znamo li razlikovati kada je naš pas sretan, a kada je samo uzbuđen ? Kako psi pokazuju uzbuđenost ? I gdje je granica između uzbuđenosti i preuzbuđenosti? Ako ne znamo, svakako bi bilo dobro da naučimo. A dok ne naučimo najvažnije je da znamo da preuzbuđen pas nije i sretan pas.

Neki od znakova koje će preuzbuđen pas pokazivati su hiperaktivnost, nemogućnost smirenja, izraženo dahtanje, nemogućnost koncentracije, takav pas ili neće uzeti hranu ili će nam zajedno s komadićem hrane zagristi i prste, skakati će i naskakivati i ljude i druge pse, često će pokazivati preizražena prijateljska ponašanja u odnosu prema poznatim i nepoznatim ljudima i drugim psima.

Znakovi upozorenja i agresije

I za kraj ovog kratko pregleda, još jedna zabluda koja je VRLO opasna. Radi se o zabludi kada ljudi smatraju da je sve u redu i pas neće ništa ako (prema njihovom mišljenju) ne pokazuje očigledne znakove agresije. A to su naravno lajanje i režanje.

Tako ćemo čuti priče ljudi iznenađenih reakcijom (moguće i napadom i ugrizom) pasa koji nisu (navodno) pokazivali nikakve znakove. Samo su mirno stajali ! Pas koji stoji mirno, napetog držanja i mišića, pogleda usmjerenog u izvor prijetnje, veoma je opasan pas. U tom trenutku.

Ljudi su primijetili mirno stajanje, ali nisu primijetili (ili nisu davali ni znali značenje) govoru tijela psa – napetim mišićima, izrazu lica, očima, pogledu, držanju repa i slično.

Sjetite se poslovice „pas koji laje ne grize“ koja se odnosi na ljude koji se boje, ali ne poduzimaju ništa.

U psećem svijetu ta poslovice baš i nije istinita, kao što nije istinito niti shvaćanje da svakom napadu ili iskazivanju agresije prethodi vokalno upozorenje (režanje koje se povećava do laveža).

Kao zaključaj može nam poslužiti zaključak studije Max Planck Instituta prema kojoj se sposobnost prepoznavanja izraza lica psa uči kroz godine i iskustvo, a ljudi koji su odrasli u dog friendly kulturološkom okruženju vještiji su u prepoznavanju psećih emocija i ponašanja.

Takvi ljudi vole pse i psi ih zanimaju. Zato ih promatraju i uče o njima. Najbolji način za međusobno razumijevanje.

Ono što se također može izvući kao zaključak je ljudska sklonost tumačenja ponašanja životinja u ljudskim okvirima i prema ljudskim mjerilima. Kada se ponašanje životinja uspoređuje s ljudskim i pri tome postoji neka sličnost, tada će se ponašanje životinje tumačiti na isti način kao i  slični ljudski postupci.