Kujice su damice ?

Kada kažete „pas“ koji sliku imate u glavi ?

Sliku svoga sadašnjeg psa, oglednog primjerka njemačkog ovčara (muškog ?!) ili pudle spremne za izložbu (ženke ?!).

Dijelimo li svijet pasa na muški i ženski, pri tome imajući na umu okvirne, ali opće karakteristike svakog od ta dva svijeta ?!

Na to pitanje kao i na ona „očekujemo li od pasa ponašanja karakteristična jednom od spolova ?” , “temeljimo li svoja shvaćanja na mitovima i stereotipima o spolu pasa i povezanim karakteristikama ?” ,a što bliže istini, odgovaramo u ovom tekstu.

Karakteristike spolova

Foto: Celine Sayuri Tagami, Unsplash

Kod životinjskih vrsta - sisavaca ( uključujući i čovjeka), pa tako i kod pasa najočitija je razlika ona u fizičkom izgledu. Mužjaci su viši i jači. Ili bi barem prema karakteristikama trebali biti.

Ne ulazeći u razloge zašto je tome tako (jedna od hipoteza polazi od činjenice da se mužjaci bore za ženke), fizička razlika je ona najočitija.

Osim očitih bioloških razlika, mužjaci i ženke nose se i sa različitim zdravstvenim problemima i ponašanjima.

Razlike u ponašanju, kao i njihovi temelji, ako ih -osim u spolu- tražimo i u karakteru, temperamentu ili osobnosti pojedine životinjske vrste (ili životinje), mnogo su suptilnije i neiskusnom promatraču manje vidljive.

Razlike u ponašanju

Ponašanje pasa, manje ovisi o spolu, a više o genetici, kao i načinu i okolnostima kako su odgajani i učeni, najviše u štenećoj dobi te u kakvim okolnostima su odrastali .

Neki psi su više orijentirani na čovjeka ili ljude s kojima žive (karakteristika koja se opisuje kao privrženost)  ili pak agresivniji od drugih zbog okruženja u kojem su odrastali, kao i zbog okolnosti i iskustava i to nema nikakve veze sa njihovim spolom.

Foto: Rafaëlla Waasdorp, Unsplash

Ali ima velike veze s pripadnosti određenoj pasmini. Povijesno gledano, različite pasmine su stvarane kako bi pomogle ljudima u njihovim svakodnevnim potrebama (zaštita, lov, prijevoz tereta, pomoć stočarima i uzgajivačima ovaca…). Te urođene sklonosti pripadnici pojedinih pasmina još uvijek nose u sebi, iako su s vremenom izgubile na svojoj važnosti.

Kako su psi od radnika postali kućni ljubimci, pratitelji, prijatelji i srodne duše, pasminske karakteristike padaju u drugi plan. Ali nisu nestale.

Zato je važno razumjeti da nisu odgoj ili školovanje/ trening faktori čija je zadaća „poništiti“ urođene pasminske predispozicije, koje su u suprotnosti sa očekivanjima ljudi koji nabavljaju psa. Dobar primjer su psi izvrsni kao radni, a manje izvrsni kućni ljubimci – malinoisi i border coliji primjerice.

Mitovi i zablude vezane uz spol pasa

„Muški psi su privrženiji od ženki“

Foto: Kanashi, Unsplash

„Ženke su nježnije“

„Ženke su agresivnije prema ženkama, a mužjaci prema mužjacima“

„Mužjaci su zaigraniji“

„Mužjaci su lakši za školovanje/trening“

„Ženke su više zaštitnički naklonjene prema svojim vlasnicima od mužjaka“

„Ženke lakše uče od mužjaka“

„Mužjaci su pametniji od ženki“

Kao što možemo vidjeti, mitovi, zablude i iskrivljene činjenice pokušavaju pokrijepiti sasvim suprotne teze. Dok dio ljudi vjeruje da su mužjaci, primjerice, lakši za školovanje, drugi dio smatra da su to ženke.

Sposobnost učenja nema nikakve veze sa spolom psa. Iako se smatra da ženke sazrijevaju ranije od mužjaka, ovdje se radi ponajprije o fizičkom sazrijevanju. To ne znači da je ženka inteligentnija od mužjaka. To samo znači da postoji mogućnost da ženka ranije od mužjaka usvoji neka pravila koja se  tiču kućnog odgoja. Tako će dio ljudi reći da su ženke lakše naučili vršenju nužde izvan kuće nego mužjake. S druge strane, kasnije sazrijevanje podrazumijeva i kasniju pojavu ponašanja koja su povezana sa hormonima. Većina će ljudi ovdje prepoznati netrpeljivost prema pripadnicima vlastitog spola i čuditi se kako se njihovo muško štene, koje se do nedavno super slagalo sa svim mužjacima, odjednom počelo ponašati drugačije.

Također, nema značajne razlike između muških i ženskih pasa u smislu zaštitničkog ponašanja. Kod takvih ponašanja, u koja ćemo uključiti i zaštitnički odnos prema teritoriju na kojem žive, kao i prema ljudima s kojima žive, pasmina (genetika) igra veliku ulogu.

Pitanje ili problem agresije prema pripadnicima vlastite vrste i/ili spola, također je podložno pogrešnim zaključcima. Mužjaci nisu agresivniji, niti su ženke pomirljivije. Ovome će posvjedočiti mnogo vlasnika ženskih pasa koji su svjedočili „kako je perje letilo“ kada su se sukobile dvije ženke.

Još jedna od neutemeljenih tvrdnji je ona da muškarci (ljudi) trebaju imati muške pse … jer se s njima bolje slažu, razumiju i lakše uspostavljaju „zajednički jezik“.

Sve su ovo zablude i neutemeljene tvrdnje koje proizlaze iz ograničenog iskustva osobe koja ih je izrekla.

Provjerena činjenica koju moramo uzeti u obzir pri odabiru spola šteneta je da se ženke, u pravilu, tjeraju 2 puta godišnje. Mijenjaju li svoje ponašanje tada ? Jedan dio da. Pod utjecajem hormona i pripreme za buduće majčinstvo (bez obzira hoće li do njega doći ili ne), mogu postati povučenije i mirnije, ali i sklonije promjenama raspoloženja, čudnim ponašanjima ili senzibilnosti koja im inače nije karakteristična.

Kada spol ipak igra ulogu

Dobar dio ljudi, kada bira pse za kućne ljubimce, manje razmišlja o spolu svog budućeg psa, a više o nekim drugim karakteristikama – kao što su veličina, potrebna razina fizičke aktivnosti, temperament i slično. Fizička privlačnosti obično igra veću ulogu od spola.

Za razliku od njih, većina ljudi koji nabavljaju buduće sportske pse, spol uzimaju u obzir kao jedan od bitnijih faktora. Pogotovo ako se radi o tradicionalnim psećim sportovima. Odličan sportski pas nije samo onaj koji je brz. On mora biti i vrlo samopouzdan te se znati izvanredno nositi sa mentalnim pritiskom. Dio sportaša reći će da tu testosteron igra značajnu ulogu i to je razlog zašto radije odabiru muške pse za vrhunski sport.

Ženke, njihovi ciklusi tjeranja i pravila koja ne dozvoljavaju medicinsku intervenciju (sterilizaciju) odvratit će dio ljudi od sporta sa ženskim psima.

Drugom dijelu će to baš biti argument „ZA“ jer uzgoj igra veliku ulogu u održavanju vrhunskih sportskih i radnih linija pasa.

Osim sportaša, muškim psima sklon je i dio vodiča radnih pasa. Veličina, fizička superiornost i opet onaj testosteron njihov su argument zašto su im muški psi prvi izbor za psećeg poslovnog partnera.

Vladaju li stereotipi na temelju spola i u psećem svijetu

Kako bi još bolje, iz prve ruke, odgovorili na pitanje koliko se ženski psi razlikuju od muških, mogu li se ženskim psima pripasivati i neke tipično ženske - ljudske osobine (slabiji spol, više su mazne, brbljave, ženstvene su, prave damice…), proveli smo kratku anketu među svojim prijateljima i kolegama. Odgovori su bili jednoznačni. Pitanje „smatraju li svoje kujice damicama“ izazvalo je lavinu smijeha. Ako kujice i jesu damice, to neće pokazati na ljudski očekivani način. Psi su psi, pa će tako oba spola umjesto posjeta frizeru odabrati valjanje u blatu, smetlarenje i slične „nepodopštine“.

O generalno slabijem spolu, također nema govora. To su nam (pogotovo) potvrdili svi ponosi vlasnici radnih pasmina pasa. Iako su i ženke radnih pasmina u pravilu fizički slabije od mužjaka svoje pasmine, to nikako ne znači da su slabe. Nemojte to isprobavati ili igrati na tu kartu.

Ono u čemu su se svi složili bilo je pitanje odnosa prema suprotnom i vlastitom spolu. Neki mužjaci sviđaju se ženkama više od drugih, pa njima i pokušavaju privući pažnju. Također, ako su dovedene u takvu situaciju, od sukoba sa pripadnicama vlastitog spola ne prezaju.

Foto: David Taffet, Unsplash

Kao značajan faktor ovdje moramo spomenuti i našu (ljudsku) pristranost ili sklonost stereotipovima kada su spolovi u pitanju. Svojim ponašanjem svakako ćemo utjecati i oblikovati ponašanje našeg psa. Pogotovo ako se naše ponašanje prema psima temelji na našim očekivanjima o “muškosti” i “ženstvenosti”. Možda ili vjerojatnije nesvjesno, ženke smo skloni smatrati ranjivijima, slabijima i onima kojima je potrebna veća briga i zaštita. To vjerojatno ima veze sa našim kulturološkim shvaćanjima i očekivanjima kako bi se žene i muškarci trebali ponašati.

Svojim, takvim spolno obojanim stavom, riskiramo da pas izraste u plahu, ovisnu, nesamostalnu i nestabilnu ženku. Zato odgoj i školovanje nemojmo temeljiti na spolu, već na potrebama psa koji se nalazi pred nama i njegovoj osobnosti.

Umjesto zaključka

Kada su psi u pitanju, ne možemo poopćeno govoriti o superiornom spolu. Nema mnogo ključnih razlika između muških i ženskih pasa. Svaki pas je jedinstven, a na osobnost našeg ljubimca vjerojatniji utjecaj će imati pripadnost pasmini, odgoj i okolina, ne njegov spol. Ponašanje našeg psa ovisi o više faktora, od kojih spol nije jedan od određujućih. Ali socijalizaciji, odgoj i školovanje svakako jesu. Kao i (opet) pasmina tj genetika.

Naslovna fotografija: Edson Torres, Unsplash

Autorski tekst, objavljen i na portalu Njuškica. Za potrebe ovog bloga, dopunjen i izmijenjen u dijelovima