Opušten i nabrijan pas
Da bi znali prepoznati kada se naš pas NE OSJEĆA dobro, najprije moramo znati kako izgleda i ponaša se kada se osjeća dobro, smireno, zadovoljno i opušteno.
Najviše će nam ( i najprije) o tome reći GOVOR TIJELA (držanje, pogled, uši, rep) i DISANJE.
Držanje je opušteno, ne ukočeno, pogled je blag, ne čvrsto fokusiran, njuška nije čvrsto zatvorena (opušteni psi često izgledaju kao da se smiju), rep nije podvijen niti podignut, pas ne dahće ubrzano …
Pokret nije dobar pokazatelj smirenosti – jer – iako ubrzano kretanje i ponavljajuće kretnje mogu ukazivati na uzbuđenje i stres – izostanak kretanja ne jamči psa koji je smiren i opušten.
Primjer su psi koji legnu prije nego se poput projektila lansiraju u napad na drugog psa (svi koji imaju takve pse znaju da to baš tako izgleda).
Primjer su psi koji svojim ukočenim držanjem, ne micanjem i fokusiranjem na izvor potencijalnog problema, pokazuju da nešto nije u redu i čekaju razvoj situacije kako bi odlučili kako će reagirati.
“Nabrijan” pas
Pas ne može stalno biti „nabrijan“ i ne možemo ga stalno stavljati u ponavljajuće situacije koje ga „nabrijavaju“. (Možemo – ali nije pametno, niti fer!).
Govorimo o situacijama i aktivnostima koje izazivaju stres, strah, frustraciju, uznemirenost, hiperaktivnost …
Pas i stres
Stres se uobičajeno definira kao reakcija organizma na izazovnu situaciju. Ima svoju emocionalnu, ali i fizičku stranu utjecaja zbog čega dugotrajni stres ima snažan, negativan utjecaj na zdravlje. U stanju stresa pokreću se u tijelu različiti mehanizmi, čija je uloga odgovoriti na stres i vratiti organizam u ravnotežu.
Česta aktivacija tih mehanizama nije poželjna i može dovesti do bolesti. Zato je važno na vrijeme prepoznati stanje stresa i pokušati mu pronaći uzrok. A u međuvremenu pomoći psu da se opusti i normalno funkcionira, čime izbjegavamo negativni zatvoreni krug dugotrajnog, svakodnevnog stresa, odnosno neizlaska iz stanja stresa.
Važno je znati da je stres odgovor organizma kako na fizički tako i na mentalni pritisak. Kada tako (ispravno) promatramo stres, tada znamo da nisu potrebne okolnosti koje mi - ljudi smatramo objektivnim da bi se pas našao u stresu. Jedino što je bitno je da određenu situaciju određeni pas doživljava kao stresnu, ma kako to nama ljudima banalno bilo!
Može li iščekivanje nečega što volimo također izazivati „nabrijanost“ i stres ?
Naravno. To znamo po sebi. Ono što je važno je kako se s tim nosimo. Donose li nam te situacije/aktivnosti više zadovoljstva ili napetosti. Pa probajmo slično promatrati i pse.
Što je sa onda sportskim psima ili općenito sa psima visoke energije?
Njihova „nabrijanost“ obično ide ruku pod ruku sa aktivnostima kojima se bave i koje vole. Razlika je u tome kako se pas osjeća tj u koja emocionalna stanja ga njegove aktivnosti stavljaju.
Ako imamo sportskog psa ili psa ljubimca visoke energije onda je „nabrijanost“ ( i to onda pozitivna) jedna strana medalje. Druga je opuštenost.