Zablude o poslušnim psima
Nekoliko je tipova pasa koje ljudi uobičajeno okarakteriziraju kao poslušne.
Foto: Hamza Gharnati Unsplash
Najčešće su to:
PAS KOJI SLUŠA POVREMENO
Većina ljudi može svog psa naučiti vježbe poput daj šapu, sjedi, lezi ili čekaj. To su, naravno, korisne vježbe, ali dobar dio ljudi propusti naučiti i nužnu nadogradnju. Ona kaže da pas treba sjesti ili leći UVIJEK, a ne samo ponekad (povremeno).
Zašto je UVIJEK bitno? Zato što će mnogo pasa poslušati SAMO u određenim situacijama. Kod kuće, u dnevnom boravku, u dvorištu, u 5i30 ujutro kada vani nema drugih pasa i slično. To su psi koji slušaju samo u poznatim sredinama, izoliranim prostorima i idealnim uvjetima. Dok na vidiku nema drugih ljudi, drugih pasa, djece s loptom, prometa, rolera… popis je podugačak jer svaki pas ima svoj podražaj koji ga ometa.
Dio će ljudi reći će da njihovi psi znaju osnovne i samim time smatraju se poslušnima. Ili smatraju da su psi koji poslušaju u većini slučajeva - ali ne uvijek, ipak poslušni psi.
PAS KOJI RADI PO SVOM
Zamislimo sljedeći primjer. Kažemo psu da sjedne i čeka, on legne, nakon 10 sekundi se ustane, napravi par koraka i ostane stajati, ali ne ode u svom smjeru.
Možemo li psa koji radi po svom ili psa koji sluša povremeno okarakterizirati kao poslušnog ?
Namjerno smo uzeli primjere koji se mogu okarakterizirati kao banalni. Da li je pas sjeo ili legao, ostao čekati u ležećem ili stojećem položaju nije životno bitno. Niti za psa, niti za ljude u njihovom svakodnevnom životu.
Ali ako pas ne izvršava ovako lagane zadatke, mislimo li da možemo očekivati da će poslušati poziv ili zabranu ?!
Životno bitne vježbe ne trpe povremenost, samoizbor ili slučajnost! Preopasno je !
PAS KOJI JE VEĆINOM NEZAINTERESIRAN ZA SVIJET OKO SEBE
Postoje psi koje ljudi vole nazivati prirodno poslušni. Za takve pse kažu da su se rodili poslušni. Nije bilo potrebno uložiti puno truda. Takvi psi oduvijek slijede svog vlasnika, ne obazirući se mnogo na ono što se zbiva u njegovoj okolini.
U pravilu se ovdje radi o psima niskih nagona, često u kombinaciji s dozom plahosti. To je glavni razlog vezanosti uz čovjeka i ignoriranja okoline. Takve pse ne privlače jureće lopte i djeca koja trče za njima, niti mačke u prolazu, a pasa koji im dolaze ususret se uglavnom pomalo i pribojavaju.
Možemo li takve pse okarakterizirati kao poslušne ? Ili je njihovo ponašanje samo privid poslušnosti?
Koga briga - reći ćete !
Prava je istina da je vrlo važno. Nije isto određuje li ponašanje psa nedostatak okidača, plahost (pas bez nagona ili pas s nagonima u situacijama bez ometača) ili motivacija i želja za suradnjom.