Jeste li čuli za puppy blues ?

U bespućima interneta i društvenih mreža nailazimo na različite teme.

Neke navode na dodatno razmišljanje.

Puppy blues je jedna od njih.

Ako nikada niste čuli za pojam, niste jedini.

Ipak, Google izbacuje oko 430.000.000 rezultata pretraživanja.

Što je puppy blues ?

Sam izraz navodi na zaključak o čemu bi se moglo raditi. U pitanju je pojam koji opisuje negativne osjećaje koji se javljaju kod ljudi nakon što nabave štene. Najčešće su u pitanju tjeskoba, tuga, frustracija, žaljenje zbog odluke o nabavi psa ili „previše mi je sve to“ osjećaji – koji se javljaju nakon početne sreće i euforije zbog dolaska psića u ljudski dom.

Iako ima mnogo ljudi koji će čvrsto tvrditi da „puppy“ i „blues“ ne spadaju u istu rečenicu jer su štenci predivni, slatki, puni ljubavi i veseli. I kao takvi mogu izazivati samo pozitivne emocije kod ljudi. Očigledno nije tako. Tužno, ali nije.

Karen B. London kaže da ako nam pojam možda i nije poznat, moguće nam je poznat taj osjećaj jer život sa štenetom ponekad može biti težak, izazovan ili frustrirajući. I nije neobično naći se u „puppy bluesu“ zbog toga. To ne znači da psića i dalje ne volimo ili da nemamo zajedničku budućnost. Samo smo se našli u situaciji koju nismo željeli i očekivali.

Jer…stvari ne idu onako kako smo planirali. Ili zamišljali, očekivali, čuli, pročitali negdje (hmm ... gdje ).

Zašto puppy blues ?

Štene nije brzo naučilo obavljati nuždu gdje smo mi zamislili, grize nam stvari, ne spava poslije šetnje ili po noći nego cvili ili se želi igrati, ne „poštuje“ naša ostala kućna pravila. Grize nas umjesto hrpe igračaka koje smo mu nabavili. Odbija hranu koju su nam preporučili. Ne želi ostati samo, a mi moramo na posao. Ne želi se maknuti od nas ni na minutu i svugdje ga moramo voditi sa sobom ili se ni mi ne možemo otići.

Najčešće nije riječ samo o jednom izazovu. Što je vjerojatno dodatni razlog zašto ljudi upadnu u negativna emotivna stanja.

Dobar dio puppy bluesa uzrokovan je pogrešnim, romantiziranim mišljenjima o psima. Iz kojih slijede nerealna očekivanja. Koja, kada se ne ispune, dovode do frustracija, osjećaja da smo pogriješili kada smo uzeli tog psa (možda i jesmo), osjećaja krivnje („da ga možda ipak vratim“) ili neuspjeha ( „pa ne znam ni psa odgojiti“), osjećaja zarobljenosti u situaciji ( „ne mogu više nikamo, cijeli život mi se odsada mora vrtiti oko psa“).

Da su stvari tako jednostavne svi psi bi bili dobro odgojeni i poslušni. I svi ljudi sretni. Ali nisu. Ni stvari tako jednostavne, ni svi psi lako odgojivi. Ni svi ljudi puni informacija kako se to radi.

Internet je, na žalost, prepun (dez)informacija. Neiskusnim ljudima teško ih je filtrirati. Ako nam se to čini teško za shvatiti, zamislimo sebe u traženju odgovora o stvarima o kojima ne znamo puno. Ili ne znamo ništa. Ako ne znamo ništa o popravku auta, mnogo savjeta činit će nam se jako dobrima. A neki su možda i kontradiktorni…

Koliko i do kada puppy blues traje ?

Zanimljiv je i podatak da mnogo ljudi pita koliko puppy blues traje. Nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.

Dobra vijest je da nema vremenskog okvira. Prestaje kada se založimo da prestanu stvari koje su do njega dovele.

Možda je to teži dio dobre vijesti.

Kako god okrenuli, mnogo toga ovisi o nama. I skidanju ružičastih naočala ako smo s njima uzimali psa.

Umjesto ružičastih naočala, pribavimo si dobre informacije, korisne savjete i mišljenja ljudi sa znanjem i iskustvom.

„Isplivajmo“ iz bluesa i krenimo u prekrasnu avanturu suživota sa našim novim psićem. Uživajmo s njim dok je mali. Šteneća dob, na žalost traje jako kratko