Poslušan pas
Na pitanje što za njih znači pojam poslušnog psa, većina ljudi će bez zadrške odgovoriti da je to pas koji odmah posluša što se od njega traži.
Foto: Samuel Thompson, Unsplash
Naše je uvjerenje da je najprimjerenija definicija poslušnosti - suradnja, a poslušan pas je pas koji surađuje s nama.
Da bi pas surađivao, najprije moramo pridobiti njegovu pažnju. I tako dolazimo do ključne odrednice suradnje, a ona glasi “ temeljna postavka je usmjerenost na NAS, a ne na OKOLINU”.
Kada pas surađuje je fokusiran i koncentriran, što znači da ignorira podražaje iz okoline, uključujući druge ljude i druge pse. Za većinu pasa takva vrsta ponašanja je naučena!
Učenje suradnje počinje u novom domu šteneta iz razloga jer je to mjesto s malo izazova i ometača. Kada to štene savlada, ponašanje se generalizira, premještanjem učenja na druge lokacije i postepenim povećavanjem ometanja.
Tako psić uči da nova mjesta znače dobre stvari i zabavu s nama !
Kako učenje suradnje izgleda u svakodnevnom životu i praksi ?
1. štene uči komunicirati i zabavljati se s nama, stalno na novim mjestima i pod drugačijim okolnostima. U tom smislu komunikacijom nikako ne smatramo učenje ili vježbanje poslušnosti (što je mnogo ljudi sklono), već poticanje i nagrađivanje psića za samostalno pozitivno ponašanje;
2. štene se uči ponašati neutralno prema drugim ljudima, životinjama i stvarima;
3. pažljivo biramo s kojim psima i s kojim ljudima će se naše štene družiti dok odrasta.
Ovo su ključne smjernice koje će dovesti do:
- dobre povezanosti nas i našeg psa,
- štene naučiti da smo mi i naš odnos ono što je vrijedno i zanimljivo te
- da sve nedoumice i probleme ne mora rješavati samostalno (osim naravno istraživanja), već da se za upute što i kako dalje, kao i za zaštitu obrati upravo nama.
Tako se stvara i odgaja pas koji će u budućnosti biti ono što se u svakodnevnom životu naziva POSLUŠAN.
Njegov prvi nagon nije pobjeći od nas čim mu se ukaže prva prilika, već rado dođe natrag iako se igrao sa svojim prijateljima.
Vidi nas kao izvor zabave, hrane, poslastica, igre i sigurnosti, a ne kao uteg s druge strane povodnika koji ga sprečava da ode. Iako je u šetnji na povodniku (kada je potrebno), povodnik ne doživljava kao jedinu i nužnu poveznicu s nama. Pa kad čuje zvuk otkapčanja povodnika, da petama vjetra.
Biti uz nas je njegov izbor, uz nas ga vežu dobre stvari. Zašto bi na kraju krajeva otišao ?!