Zašto pas neće donijeti igračku

"Bacanje - hvatanje - donošenje "

• nije aktivnost u kojoj uživaju i koja zanima sve pse

• bez obzira radi li se o lopticu, štapu ili nekoj drugoj igrački/predmetu

Dobar dio pasa voli samo određene segmente te igre.

Neki uživaju u trčanju za bačenim predmetom, ali ih ne zanima uzeti ga u usta.

Neke uopće ne zanima predmet koji se kreće pa ne želi ni otići za njim, a kamoli ga donijeti.

Dio pasa uživa samo u žvakanju/trganju, ali ne i u trčanju za "plijenom" i hvatanju.

Neki uživaju u trčanju (naganjanju) i hvatanju, što se često ne ograničava samo na bačene loptice!

Nekima privlačnost ove igre ovisi o predmetu s kojim se igra. Izbjegavaju tvrde i teške predmete, ali ih privlače mekani, lagani ili oni koji proizvode zvukove.

Neki se krenu igrati, ali brzo izgube interes, bez obzira na način igre ili predmet s kojim se igraju.

Ne smijemo zaboraviti ni one koji donesu igračku, ali nam je ne žele dati. Igrali bi se, ali igračku ne puštaju.

Dobar dio pasa koji voli i trčanje i uzimanje igračke, ali ne i donošenje natrag - radi to iz razloga koji je povezan s nama ljudima koji se igramo sa psom. Ako smo se igrali sa psom na način da mu "otmemo" igračku svaki puta kada nam ju donese, vjerojatni rezultat je da nam je više ne želi donijeti. Ali to je već tema za neki drugi post.

Svaki pas je osoba za sebe, što sa sobom nosi i određene sklonosti prema i nezanimanje za nešto drugo.

Također trebamo znati da i pasminske karakteristike uvelike određuju sklonosti ovoj igri ili samo nekim njenim dijelovima/segmentima!

Kada su pasmine stvarane, to nije bila igra nego ZADATAK.

Psa ne treba forsirati u aktivnostima koje mu se ne sviđaju/ne leže mu, pa makar se radilo o igri.

Također, nije mudro poticati ponavljajuće aktivnosti (fizičke ili mentalne) koje dovode do previsokog uzbuđenja, gubitka samokontrole i drugih verzija ponašanja koja se obično karakteriziraju kao ulazak u crvenu zonu.