Urbana socijalizacija pasa
Naš je zadatak psa naučiti kako reagirati na događaje, podražaje, aktivnosti, situacije u našoj okolini u kojoj živi. U tom kontekstu često se spominju pojmovi socijalizacije i habituacije. Da pojednostavimo, socijalizacija označava prilagodbu psa prema ljudima i životinjama, dok habituacija označava prilagodbu psa prema okolini
Ovi pojmovi podrazumijevaju učenje šteneta vještinama koje će mu pomoći da odraste u stabilnu jedinku, sposobnu za normalan život u okolini koja ga okružuje. Štene se uči da normalno reagira na ljude i životinje s kojima dolazi u kontakt, kao i na podražaje iz okoline.
O socijalizaciji i habituaciji općenito možete više pročitati u našem tekstu Kako uklopiti psa u ljudsku sredinu.
U ovom tekstu više ćemo se baviti važnosti pravilne socijalizacije ( i habituacije) u kontekstu pseće genetike i pasminskih karakteristika.
Kod svakog šteneta, bez obzira na pasminu, važno je da uči pravilno, postepeno i od najranije dobi .
Kada genetika “progovori”
Ukoliko psa ne naučimo, velika je vjerojatnost da će na podražaje i događaje u okolini reagirati instinktivno.
To se posebno odnosi na pse visokih nagona i pripadnike radnih pasmina (čuvarske, ovčarske, pastirske, lovačke i ostale „specijalističke“ pasmine), čiji je zadatak primijetiti promjene u okolini i na njih reagirati u skladu sa svojom genetskom „funkcijom“.
Vratiti ovcu u stado, krenuti u lov na divljač, opomenuti nepozvanog čovjeka ili životinju da se drži dalje, samo su neke od najpoznatijih zadaća ovih pasa.
Život u gradu nije, pripadnicima ovih pasmina (kao i njihovim križanci), izbrisao genetsko nasljeđe. Ali im je donio neke nove, za njih nepoznate izazove.
Zato se nije za začuditi kada ovi psi reagiraju instinktivno i – prema ljudskom viđenju – izvan konteksta. Trčanje za loptom, joggerom ili biciklom, kao i nepovjerljiva reakcija prema prilazećim strancima (ljudima i životinjama) u urbanoj je sredini, prema ljudskom viđenju neprihvatljiva.
Prema psećem viđenju, to je instinktivna reakcija potrebna da se obavi zadaća – ulovi divljač, spriječi ovcu da odluta, zaštiti imovina koja se čuva, održi red u okolini u kojoj pas boravi/radi.
Razumijevanje konteksta se uči
Zato pse učimo kako reagirati u uobičajenim, ali za njih nepoznatim situacijama. Učimo ih da u šetnji nisu na zadatku, ne rade, ne trebaju reagirati instinktivno, već naučeno.
Ukoliko psu želimo dati zadatak/posao, najbolje da ih uključimo u neki od psećih sportova za koji imaju predispozicije i koji im se sviđa.
Socijalizacija u praksi
Naša mala Gilera uči da svaka jureća lopta nije njena i da nije potrebno niti pomoći niti pridružiti se djeci u igri, zato što trče i viču. Niti lajati na njih, ako se počnu približavati.
Niti ih vraćati u grupu (čitaj stado), ako se izdvoje, niti trčati za nekim od njih jer je on odjednom potrčao.
To je urbani kontekst, kojeg svako štene treba naučiti !
Bitno je da shvatimo da se socijalizacija događa i kada pas ne sudjeluje aktivno u nekom događaju ili aktivnosti.
Na videu je naša mala Đila ( Gilera v Omerta) i svi koji ju poznaju dobro znaju koliko je zaigrana, druželjubiva i visokih nagona 😊😊😉
Upravo zato su ovakve šetnje - vježbe bitne.
U ovom video primjeru su u pitanju djeca, bicikli, romobili, lopte, vika& trka. Tipični dječji park vikendom.
Ono što se vidi:
- psić nije u dječjem parku, ne samo zato što mu tamo nije mjesto ( da, postoje znakovi za to), nego i zato jer bi u njegovoj dobi, naći se u centru takve atmosfere, bio preveliki izazov,
- psić se uči, sa njemu prihvatljive udaljenosti, da postoje djeca koja se smiju, trče, igraju loptom, voze na romobilu, ali da nije pseći zadatak da juri za njima.
Važno je da pse učimo što je ispravno od malena (zato smo za primjere dali videe sa štenetom od 3 i 4 mjeseca starosti) i na primjeren način. Mnogo lakše nego da se kasnije hvatamo za glavu i pokušavamo ispraviti ono što smo, često i nesvjesno, naučili psa dok je bio mali.