Moj pas je odjednom …

Svima nam je poznata poanta koja stoji iza izreke o jednoj/zadnjoj kapi koja je prelila čašu. Svatko od nas mogao bi posvjedočiti svojim primjerom.

Imaju li i psi svoju čašu događaja i emocija koje se skupljaju i odjednom dovedu do reakcije… ?
Skupljaju li se neprimjetno ili ih ne znamo prepoznati … ?

Fotografija: Mitchell Luo, Unsplash

Postaju li psi ODJEDNOM i preko noći agresivni, plašljivi, nepovjerljivi, povučeniji, istraumatizirani ?

Događaji mogu biti:

• susreti s nepoznatim, ali i poznatim ljudima ili psima,

• zvukovi,

• buka,

• okolina ili aktivnosti koje izazivaju stres …

Ne mora se nužno raditi o vidljivo traumatičnim događajima (poput napada drugog psa) - ali i može.

Dovoljno je da događaj predstavlja situaciju koja kod psa izaziva strah, stres, frustraciju, hiper uzbuđenje ili neku od kombinacija .

Čest "neprimjetni" primjer su psi koji se boje svoje okoline i događanja u njoj (ljudi, pasa, buke…) , pa im svakodnevna šetnja kroz vlastiti kvart može predstavljati popriličnu razinu stresa. Ukoliko ljudi to ne prepoznaju, pas se sa tim situacijama mora suočavati iz dana u dan.

Drugi česti "neprimjetni" primjer su psi nepovjerljivi prema ljudima, a koji su mali i slatki – što na njihovu žalost izaziva potrebu kod ljudi da im prilaze i pokušavaju ih dotaknuti. Ukoliko ljudi smatraju da je to dobar način da se pas socijalizira, podržavaju i odobravaju takav način interakcije – na užas svojih pasa - kojima se nepovjerenje s vremenom pretvara u sve jači strah od nekontroliranih prilazaka ljudi od kojih se ne mogu sakriti i koje ne mogu izbjeći.

Još jedan primjer su ponavljajuće situacije koje izazivaju preveliko uzbuđenje ili frustraciju. Vidimo ih, primjerice, kod pasa koji pokušavaju doći do drugog psa, ali kako to nije moguće jer su sputani povodnikom (najčešće zato jer čovjek nije siguran do koje će reakcije bliski susret sa drugim psom dovesti) - skaču, vuku i vokaliziraju – s vremenom sve žešće i jače.

Bitno je da shvaćamo da se „emocionalna čaša“ ne prazni dolaskom novog dana. Ali se puni !
U tom smislu svaki novi dan nije novi početak s nulte točke, nego nastavak prethodnih iskustava i posljedica prošlih događaja.

Pas koji se još nije oporavio od prethodnog iskustva (dogodilo se ono prije par minuta, sati ili dana), vjerojatno će lošije/intenzivnije reagirati na događaj – kojeg bi, da nije bilo prethodnog , još svježeg iskustva – vjerojatno doživio manje stresno.

Zato je važno da upoznamo svog psa, naučimo o njegovim, ali i općenitim psećim reakcijama i načinima kako psi doživljavaju svijet oko sebe.

Važno je da prepoznajemo koje su to emocije i događaji koji pune i mogli bi prepuniti emocionalnu čašu našeg psa i dovesti (odjednom ?!) do neželjene reakcije.

Kada to znamo, potrudit ćemo se najprije ne dovoditi psa u takve situacije i poraditi sa psom na rješavanju problema s kojima se suočava.

Ako i kada se neželjena situacija ipak dogodi, potrudit ćemo se olakšati psu da se nosi sa posljedicama.