Život s više pasa

Na pitanje treba li pas živjeti s još jednim psom (ili više njih) nema jednoznačnog odgovora.

Ljudi često nabave drugog psa, kako se onaj prvi ne bi osjećao usamljeno. Pri čemu zaborave ili ne znaju da svi psi ne pate od usamljenosti i da svi psi nisu voljni dijeliti svoj dom, ljude i resurse s drugim psima.

Zato prije nego krenemo u avanturu nabave drugog psa, korisno je da sami sebi odgovorimo na najmanje sljedeća pitanja:

Uživa li naš pas u društvu drugih pasa ?

Ima pasa koji su “solo igrači”. Takvi psi najbolje funkcioniraju i najbolje se osjećaju sa svojim ljudima, bez “životinjskih dodataka” u svom životu. Ako imamo takvog psa, trebamo poštovati njegove odabire i sklonosti. U suprotnom, stvorit ćemo problem i sebi i psu i novonabavljenom psu - što nikako nije fer.

Kako se naš pas ponaša kada mu drugi pas uđe u njegov životni prostor ?

Susret sa psima u šetnji sasvim je drugo od dolaska novog psa u stalni životni prostor našeg psa. Iako u šetnji naš pas može biti prijateljski raspoložen prema pridošlicama, nije nužno da ih na isti prijateljski način primi i u svom domu. I to trebamo poštivati, a ne forsirati.

Koja dob i temperament drugog psa bi najviše odgovarala našem psu ? I obratno

Ako imamo psa seniora, da li je najbolji izbor da nabavimo štene ? Neki seniori preferiraju mir, njihovo zdravstveno stanje i godine ne mogu izdržati šteneću energiju i aktivnost.

Slična nepodudarnost može nastati i ako pokušamo spojiti dva psa suprotnih temperamenata i razina aktivnosti. Mirniji, povučeniji i manje aktivan pas nije dobar sudrug psima visoke energije, stalno željnima aktivnosti. Nije realno očekivati da će aktivan psa “probuditi” mirnog i manje aktivnog psa. Realnije je za očekivati da će ga uznemiravati i tlačiti svojim stalnim pokušajima animacije.

Pitanje spola je svakako važno pitanje.

Tolerira li naš pas druge pse istog spola ili je skloniji druženju sa psima suprotnog spola. I podrazumijeva se (ili bi se barem trebalo podrazumijevati) da dva psa različitog spola koji nisu sterilizirani/kastrirani ne trebaju živjeti zajedno.

*ovdje govorimo o kućnim ljubimcima, ne registriranim uzgajivačima

Imamo li resurse da bi živjeli sa više od jednog psa?

Financijske resurse.

Vremenske.

Prostorne.

Možemo li im posvetiti dovoljno adekvatne pažnje ? Znamo li da je potrebno posvetiti se psima i zajedno, ali i svakom posebno ? I možemo li im to pružiti.

Što ako se ne budu slagali ? …

"Vidjet ćemo" ili rješavanje problema u hodu nije dobra opcija !

Zašto nabavljamo još jednog psa ?

Ako želimo svom psu osigurati društvo jer smatramo da je usamljen i društveno uskraćen, odgovorimo si na gornja pitanja.

Ako udomljavamo drugog psa, kako bi ga spasili iz loše situacije i pružili mu priliku za dobar život, opet je fer odgovoriti si na gornja pitanja. Ako donesemo impulzivnu odluku koja nema čvrstu podlogu u realnim mogućnostima, nećemo napraviti dobru stvar, ma koliko naše namjere bile plemenite i naše srce veliko.

Ljudi često nabave drugog psa i zbog sebe. Žele imati više pasa.Ili pas kojeg imaju nije ispunio njihova očekivanja. Ako se i niste prepoznali u navedenom, ne znači da takav način razmišljanja ne postoji.

Važno je da smo iskreni prema sebi i da UNAPRIJED znamo kako ćemo se i možemo li se nositi sa novonastalom situacijom.

I mi i pas...