Psi seniori

Visoke godine donose promjene kako kod ljudi, tako i kod pasa. Postaju mirniji, sporiji, slabiji. Vide i čuju slabije. Skloni su promjenama u ponašanju, možda manje tolerantni ili povučeniji. 

Na nama je da se prilagodimo novim okolnostima i tako našem psu pružimo kvalitetan i ispunjen život u njegovim zlatnim godinama. 

Dobne granice

Uobičajena podjela pasa prema dobi je na štence, mlade i odrasle pse te pse starije životne dobi.

Okvirno, šteneća dob traje do 6 mjeseci.  Do godine dana života pse uobičajeno svrstavamo u mlade. Nakon toga pas ulazi u odraslu dob koja traje do sedme godine života, iza koje nastupa starija životna dob.

Poznato je da velike pasmine ranije i brže stare u odnosu na male pasmine. Ono što nije poznato i što se istražuje je pitanje da li je veličina sama po sebi faktor koji doprinosi ranijem starenju ili je u igri još faktora.

Jedna hvale vrijedna inicijativa posvećena “dekodiranju” starenja je Dog Ageing Project, koji je udružio snage znanstvenika i vlasnika pasa na istraživanju kako genetika, način života i okolina utječu na starenje. Prikupljenim podacima žele pomoći produljiti životni vijek te poboljšati zdravlje i psima i ljudima. 

Znakovi starenja kod pasa

Prvi znak starenja koji nam svima pada na pamet je njuška koja počinje sijediti. 

Svaka sijeda njuška ne znači nužno i starog psa. Ima pasa koji rano posijede, uglavnom kao posljedica stresa kojem su izloženi. Najčešće se radi o psima visokih nagona, koji su, na žalost, žrtve vlastitih živaca i za njih neprimjerenog života.

No vratimo se na temu.

Ostali znakovi koji nam pokazuju da naš pas ulazi u pozniju dob jesu lošiji vid i sluh, zamućene oči, teža pokretljivost, gubitak mišićne mase, gubljenje (ili dobivanje) na kilaži, ukočenost.

Uz te, fizičke znakove starenja, česte su i promjene u ponašanju. Najčešće su to više spavanja i manja tolerancije okoline. Uz njih, javlja se i nemir, pojačavaju prijašnje anksioznosti i strahovi, tu je i moguća dezorijentacija ili zbrkanost, nezainteresiranost za inače omiljene aktivnosti (igra, istraživanje), pojačano lajanje ili cviljenje i slično.

Nisu svi psi isti pa se kod svih neće pojaviti svi ovi znakovi. Kod nekih se dugo neće pojaviti niti većina. Ali kada se pojave, dajmo svom psu malo kredita i razumijevanja. Pomognimo mu da se nosi s promjenama koje mu se u životu događaju. Ne silimo ga na stare rutine. Budimo kreativni i osmislimo nove, primjerenije trenutnom stanju i potrebama našeg psa.

Što kada nas pas počinje stariti 

Bez obzira na okvirnu dobnu granicu od 7 godina, nakon koje psa možemo svrstati u stariju pseću populaciju, većina pasa te dobi nisu vidno stari psi. I dalje su sasvim normalno aktivni i zdravi.

No, bez obzira što nije očigledno vidljivo, promjene se mogu početi događati.

Ono što svakako možemo i trebamo učiniti za svog psa, kada uđe u starije godine, je dodatno pripaziti na njegovo zdravlje.

Ako imamo psa određene pasmine ili psa u tipu, a do sada nismo provjerili zdravstveno stanje u odnosu na određene pasminske bolesti, sada je vrijeme za to. Kao najvažnije, pregledat ćemo srce. Zatim zglobno - koštani sustav (kukovi, laktovi, kičma).

Ovo naravno vrijedi za sve pse. Nemojmo čekati da pas počne pokazivati ozbiljne znakove bolesti. U suradnji sa svojim veterinarom napravimo preventivni pregled koji će nam na vrijeme pokazati da li su našem psu potrebna pomoć da ostane zdrav i dugovječan.

Mnogo možemo učiniti i sami kod kuće. Dok mazimo psa, temeljito ćemo prepipati svaki dio tijela u potrazi za mogućim izraslinama i kvržicama. Svaka kvržica nije razlog za uzbunu, ali je razlog za posjet veterinaru, dijagnozu i praćenje.

Uz to, obratimo pažnju na moguće promjene u probavi (počinje li naš pas patiti od zatvora ili proljeva), napuhuje li se, javljaju li se teškoće s disanjem, učestalo dahtanje, a obavezan zadatak je i zaviriti u usta psu kako bi na vrijeme otkrili potencijalne probleme sa zubima, desnima i usnoj šupljini općenito.

Svakako obratite pažnju i na moguće promjene u ponašanju. Uzrokuje li ih možda bol ?! Slabiji vid ili sluh ? 

Ukoliko primijetite smanjeno strpljenje prema drugim psima, omogućite svom psu više mira i ne forsirajte druženja.

Aktivnosti za starije pse

Dobra kvaliteta života, a ne čisto preživljavanje od dana do dana je ono što trebamo pružiti svom psu senioru.

U tome primjerena fizička aktivnost i mentalna stimulacija imaju važnu ulogu.

Psi su aktivna bića i na nama je da se pobrinemo da što dulje ostanu primjereno fizički aktivni. Bez bolova naravno. 

Najvažnije je odabrati i pružiti primjerenu fizičku aktivnost. Trčanje na duge pruge, skakanje, jurnjava za lopticama nisu najprimjerenije aktivnosti za starije pse. Psi visokih nagona će, bez obzira na dob, pokušati nastaviti sa starim navikama. Zato smo tu mi ljudi, koji ćemo za njih osmisliti nove aktivnosti, u skladu s njihovim godinama.

Lagane šetnje po nezahtjevnom terenu, plivanje, pretraživački i tragački sportovi i aktivnosti (gdje pas koristi nos)... Idealno je ako psu možemo omogućiti kombinaciju navedenih aktivnosti jer tako zadovoljavamo i fizički i mentalni aspekt njegovih potreba.

Kod zaista starih pasa, kao i kod pasa čije narušeno  zdravlje znatno ograničava moguće aktivnosti, upotrijebite svu svoju kreativnost. Ako imate psa koji voli vožnje, povedite ga na vožnju. Odredište može biti plaža, neko mjesto u prirodi ili gradu gdje se pas može na miru odmoriti i promatrati okolinu. Mnogo pasa voli samo promatrati što se događa oko njih i upijati dojmove. Razmislite i o prikolicama za bicikl u kojima možete povesti svog psa.

Važno je i dalje pružati psu nove doživljaje. Rješenje nije ponašati se prema njemu kao da je potpuni fizički i/ili mentalni invalid. 

Kako bi očuvali zdravlje našeg psa mudro je maknuti ga sa skliskih podova. Omogućite psu površine na kojima neće proklizavati dok hoda, a pogotovo dok pokušava ustati. 

Uz to, pripazite na duljinu noktiju jer predugački nokti onemogućavaju normalno kretanje i uzrokuju bol.

Pas nam je ostario. Nabaviti ćemo još jednog psa

I još riječ, dvije o nerijetkom, ali ne uvijek i dobrodošlom scenariju. Ljudi su skloni, kada primijete da im je pas ostario, nabaviti još jednog  psa. 

Neki to rade da bi starijem psu osigurali društvo, neki da bi ga ponovno “pokrenuli”, a neki da bi na vrijeme našli “zamjenu”.

Koji god razlog bio, na nama je da DOBRO promislimo prije takve odluke. Glavna misao vodilja trebala bi nam biti dobrobit i kvaliteta života našeg psa. Želi li on stalno društvo još jednog psa ? Najvjerojatnije šteneta. Hoće li se osjećati ugodno ili želi svoj mir ? Možemo li mu osigurati mir kada nabavimo drugog psa ? Hoćemo li zapostaviti starijeg psa jer je došlo zahtjevno štene ili novi pas koji treba prilagodbu ? Imamo li vremena, novaca i živaca za junior-senior kombinaciju ? Prije donošenja bilo kakve odluke molimo iskrene odgovore na ova i još mnoga pitanja.

Starost nije bolest

Zato što je naš pas ušao u neke godine ne znači da ne treba živjeti ispunjenim životom. 

Razlika je u aktivnostima koje će ispuniti život našeg psa. 

Omogućimo svom psu dovoljno primjerenog kretanja kako bi održao fizičku kondiciju. 

Pripazimo na tjelesnu težinu. Zato što je pas star, nije jadan i ne treba ga neprestano filati s hranom jer eto, voli jesti i nema za raditi ništa drugo. 

Svakako se potrudimo da pas aktivira i mozak, stjecanjem novih iskustava, učenjem novog, upotrebom njuha.

Uočite li promjene na svom psu, pravovremeno se obratite za pomoć stručnoj osobi, veterinaru ili iskusnom treneru, ovisno s kakvim promjenama se pas suočava.