Voli me s razumijevanjem

Ljudi pokazuju ljubav prema psima na razne načine. Neke od njih psi prihvaćaju s odobravanjem, trenutno uzvraćaju naklonost i vesele se takvim osobama na duge staze.

Postoje i oni drugi - i ljudi i načini iskazivanja naklonosti i ljubavi - prema kojima psi nisu tako entuzijastični, ne prihvaćaju ih s odobravanjem i najvjerojatnije ih uopće ne doživljavaju kao iskazivanje naših pozitivnih osjećaja.

Također, ljudi su skloni fokusirati se na primjerenost načina na koji psi iskazuju ljubav. Tako nam se sviđa kad pas dopušta da ga grlimo i ljubimo, ali nam se ne sviđa kada pas skače po nama, grebe nas šapama ili jurca po stanu od sreće jer nas nije vidio cijeli dan. Pri tome rijetko razmišljamo o sebi i načinima na koje se mi ljudi obraćamo psima i iskazujemo svoju ljubav prema njima.

Psi nisu mali krzneni ljudi

Ako (pogrešno) promatramo pse kao male krznene ljude, tada smo skloni iskazivati im ljubav i naklonost na način kako to ljudi rade međusobno.

Foto: Elina Volkova, Pexels

Kada sretnemo nekoga tko nam je drag, izgrlimo se i izljubimo. Čim ga ugledamo, često mašemo rukama, uzbuđeno vičemo ili glasno pričamo i pohrlimo im u susret (žurno hodajući ili čak potrčimo).

Dio je zapadne kulture međuljudskog ophođenja pogled u oči tijekom međusobne komunikacije i pružanje ruke pri pozdravu. Skloni smo tapšanju po leđima, koje nam podrazumijeva odobravanje, djecu tapšamo po glavi kako bi im iskazali svoju naklonost. Međusobna distanca mnogim je ljudima, prije trenutne pandemije bila potpuna nepoznanica. Upravo suprotno, naklonost i bliskost iskazivali su fizičkom blizinom drugoj osobi.

Kako komuniciramo

Svoje načine komunikacije, kako verbalne tako i neverbalne ljudi automatski prenose i na svoj odnos sa psima. Loše je kada naša neverbalna komunikacija, odnosno govor tijela psu šalje sasvim drugačiju poruku od one koju želimo poslati. Želimo pokazati ljubav i naklonost, a događa se upravo suprotno. Zašto ? Zato što smatramo da su naše dobre namjere dovoljne da nas pas razumije. To naravno nije tako jednostavno. Ipak pokušavamo komunicirati sa bićem druge vrste.

Foto: James Barker, Unsplash

Pogreške u komunikaciji

Kao najznačajnije i najčešće pogrešne načine ljudske komunikacije prema psima izdvojit ćemo direktan pogled u oči, blizinu tj. ulazak u osobni prostor (i diranje) te način hoda. U životinjskom svijetu, pa tako i u psećem, direktan pogled u oči podrazumijeva nešto sasvim drugo nego u ljudskoj (zapadnjačkoj) kulturi. I dok ćemo ljude koji nas tijekom komunikacije ne gledaju u oči okarakterizirati kao nepristojne, isto ne vrijedi i za komunikaciju za psima. Pogled u oči u psećem se svijetu smatra izazovom, pa čak i prijetnjom. Izbjegavanje pogleda (ponekad i praćeno okretanjem glave) znak je želje za izbjegavanjem konflikta i popustljivosti.

Pogled u oči je česta i dobrodošla vježba komunikacije i koncentracije u radu sa psima, ali ona je upravo kako se i naziva - vježba koju pas uči. Plahim psima početak učenja te vježbe može izazvati dodatnu nesigurnost, što posebno treba uzeti u obzir i prilagoditi način učenja.

Direktan hod, pogotovo žustrim korakom ravno prema psu i ulazak u njegov osobni prostor nikako nisu poželjni načini prilaska psu. Psi jedni drugima prilaze u luku, a direktan pristup s ulaskom u osobni prostor može se protumačiti (a često i je), kao čin provokacije i agresije. Možda je sada svima jasnije zašto susreti na povodnicima pod sloganom „neka se samo pozdrave, moj neće ništa“ često završe sukobom. Izbjegavajte takve susrete.

Povišeni tonovi (ma koliko veseli bili), gestikuliranje i diranje BEZ PRISTANKA ne samo čovjeka sa psom, nego i PSA ?

veliko NE !

Naš je savjet da i mi i naši psi poštujemo žutu liniju drugog psa, na isti način kao što očekujemo i želimo da drugi ljudi poštuju našu granicu osobnog prostora.

Ako čitate ovaj tekst znamo da volite pse. Usprkos tome suzdržite se od pokušaja da se obraćate svakom psu kojeg sretnete. Ili da ga pokušavate pomaziti. Bez obzira imali sa sobom i svog psa ili ne. Pogotovo nemojte prilaziti tuđim psima bez pitanja i dobivenog odobrenja.

Nemojte se uvrijediti ako odobrenje ne dobijete.

Sigurno postoji dobar razlog za to i poštujući ga pokazali ste tom psu najveću naklonost. Najvjerojatnije ste mu pomogli u privikavanju na čovjekocentričnu okolinu, učenju da je svijet dobro i sigurno mjesto i da većina ljudi nije zla i opasna. Ili ste bili dobar slučajni suradnik u učenju pristojnog ponašanja (odvikavanje od skakanja po ljudima npr.).

Inzistiranje na suprotnom je sebično! Da bismo zadovoljili svoju emocionalnu potrebu, drugom smo možda naštetili. Produbili traumu, pojačali nesigurnost, još jednom ga uvjerili da je njegov strah opravdan. Ili ga unazadili u odgoju i školovanju.

„Samo da ga pozdravim“, „obožavam pse“ , „ i ja sam imala takvog“ nisu alibi za interakciju sa nekim psom.

Isto tako „moj pas se neće pozdraviti s vašim“ ili „moj pas se ne želi pozdraviti s vama“ nije uvredljiva rečenica. Mi smo glasnogovornik, advokat i zaštitnik svoga psa. Zato je naša uloga, da bez nelagode i srama, zamolimo druge da se psu ne obraćaju na način koji za njega nije primjeren. A na tim drugima je da to poštuju. Takav pristup spada u osnove kinološke kulture.

U međuvremenu, ako stvarno volimo pse, nađimo vremena i načina da naučimo što više o njima. Tako ćemo znati kada i kako pristupiti psu te i sami znati procijeniti kada to ne činiti.

Naučimo razumjeti psa

Djecu učimo bontonu i primjerenim načinima međuljudske komunikacije.

Zašto nam se onda podrazumijeva da nas psi razumiju i shvaćaju sami po sebi ?

Zašto očekujemo od druge vrste nešto što ne očekujemo od vlastite ?!

I zašto smatramo da sami ne trebamo učiti o načinima kako psi komuniciraju i vide svijet oko sebe.

Zašto bi razumijevanje odnosa sa psima sveli na privikavanje na ogrlicu i šetnju na povodniku ?

Ili očekivali od pasa da shvaćaju, prihvaćaju pa čak i vole ljudske načine iskazivanja naklonosti.

Pravi prijatelji prihvaćanjem i poštivanjem posebnosti i različitosti onog drugog pokazuju svoje istinsko prijateljstvo, ljubav i naklonosti. Isto vrijedi i za ljudsko-pseća prijateljstva i odnose.

Kada bi mogli, psi bi nam poručili: Voli me bezuvjetno! Nemoj odustati od mene kad odrastem, ostarim ili si nađeš zanimljiviju i manje zahtjevnu zabavu. Voli me bezuvjetno! Ali voli me odgovorno i voli me s razumijevanjem.

Naslovna fotografija: Polina Tankilevitch, Pexels

Autorski tekst, objavljen i na portalu Njuškica. Za potrebe ovog bloga, dopunjen i izmijenjen u dijelovima