Uspoređivanje neusporedivog
"Pas je pas" je jedna od većih zabluda i dio problema uspoređivanja neusporedivog leži vjerojatno i u njoj.
Pasmine imaju određene karakteristike (izgled i karakter). Ali možda pas s kojim uspoređujemo odstupa od tih karakteristika. Netipična jedinka. Ili je pak netipičan primjerak pas kojeg uspoređujemo. Susjedov labrador je tako miran… moj prvi malinois je obožavao sve oko sebe, idealan obiteljski pas… prijatelji imaju ptičara; više voli ležati u kafiću nego lutati po prirodi – NETIPIČNO.
Zašto nečiji pas nešto radi, a naš ne (ili obratno) nije pitanje samo psa. Pitanje je i čovjeka. Možda ta druga osoba ima više znanja/iskustva koje je uložila u psa u pravom trenutku (dok je bio štene).
Pitanje je i životnih uvjeta i načina života. Znamo da ćemo mnogo vremena sa psom provoditi u prirodi i prioritet nam ga je naučiti opoziv. Pa ćemo se tome posvetiti. Pravilno smo vježbali mjesecima jer smo znali koji su nam prioriteti. Samo jedan od primjera. Da, taj pas se odaziva kada ga pozovemo jer je, za razliku od stotine drugih pasa, uporno i doseljeno učen da to radi. I možemo ga uspoređivati samo sa psima koji su učeni isto.
Tako je u sportu; svi rade isto, pravila su ista, pitanje je tko će napraviti najbolje. U životu nije tako. Niti svi rade isto, niti je svima isto potrebno.
Kad je ljudski faktor u pitanju, uvijek stvari treba uzeti i s malo rezerve. Ljudi su skloni „oblikovati“ istinu, preuveličavati i sl, pa ako netko kaže da je psa naučio za tjedan dana da ga više nikada ne povuče na povodniku, istina je vjerojatno malo „frizirana“. Da ne ulazimo u metode učenja …
Uz prvog psa nas sve veže mnogo osjećaja i uspomena. Uz dozu sentimentalnosti tu je i proteklo vrijeme koje će nam možda pomoći da, s odmakom, stvari gledamo malo ružičastije. Možda je pas bio idealan. Možda i nije, ali nam se sada tako čini.
Od tada do sada i mi smo se promijenili. Nešto smo zaboravili, nešto smo novo naučili. Pa smo drugom psu pristupili na drugačiji način, što je rezultiralo drugačijim odnosom i drugačijim ponašanjem.
Kako god bilo, sada uz sebe imamo točno određenog psa. Sa svim svojim dobrim (i možda manje dobrim) karakteristikama.
Iako uobičajeno, uspoređivanje nije konstruktivno. Često nas koči da stvari vidimo jasno, fokusiramo se na ono što je bitno za našeg psa i nas te stvara osjećaj frustracije i nemoći … "kad bi barem i moj pas … ".
Umjesto uspoređivanja s drugima, naučimo sve o našem psu. Što ga pokreće, što ga veseli, čega se boji, što najviše voli… Mnogo korisnije utrošeno vrijeme