Čemu (ne) služi povodnik

Pravila o držanju pasa na povodniku postoje zbog sigurnosti – našeg psa i okoline (drugih pasa, ljudi, sudionika u prometu …).

Kada smo stavili psa na povodnik zadovoljili smo taj dio potrebe za sigurnosti.

ALI – osjeća li se i naš pas sigurno ? Ne nužno ! Ako smo mu onemogućili izbor s kime će doći u kontakt i tko će mu prići, uskratili smo mu potrebu da se osjeća sigurno.

Ako pas nema mogućnost da se makne kada želi, ako ga se dira kada ne želi, pas će pokušati otkloniti neugodu ili potencijalnu prijetnju na način na koji zna.

Ljudi će se tada čuditi, poneki i uvrijediti jer eto, taj pas nije uvijek druželjubiv i uvijek prijateljski nastrojen, što su navodno glavne karakteristike pasa, najboljih ljudskih prijatelja.

Mnogo krivih poteza s ljudske strane. Projiciranje poželjnih međuljudskih odnosa na pse, uskraćivanje mogućnosti izbora - i, uz sve to još i - nepoznavanje jezika na koji nam se pas obraća i pokušava nam objasniti da je u nepoželjnoj situaciji.

Naučimo razumjeti psa – čitati govor tijela i njegove reakcije kako bi unaprijed/na vrijeme znali što JE, a što NIJE PRIHVTLJIVO i POŽELJNO.