Problemi u ponašanju pasa
Problemi u ponašanju kod pasa. Vrlo opsežna tema i širok pojam koja za različite ljude podrazumijeva i različite stvari. Neki ljudi će govoriti o problemima u ponašanju, misleći na svog psa koji im krade hranu sa stola i skače po prolaznicima. Nekima je u glavi slika psa koji laje i straši ili dosađuje gostima. Treći će reći da im je vučenje na povodniku najveći problem u ponašanju njihovog, inače dobro odgojenog psa. Dio će se požaliti na strahove, a dio na prekopavanje dvorišta, uništavanje cvijeća i jedenje smeća. Tu su i oni, uglavnom najviše zabrinuti, čiji psi pokušavaju dograbiti sve oko sebe. Ili “samo” neke pse.
Niti je sve ista razina problema, niti su sve pravi problemi u ponašanju pasa. No, krenimo redom.
Problemi u ponašanju ili ?
U prave probleme u ponašanju svrstat ćemo one koji:
svoje korijene vuku iz genetike, naravi, straha ili loših iskustava,
onemogućavaju normalno funkcioniranje psa u okolini u kojoj živi i
opasni su po samog psa, ljude koji žive sa psom ili/i okolinu
Istinski problemi u ponašanju zadovoljavaju sva 3 uvjeta.
Najčešće se radi o agresiji (usmjerenoj prema ljudima i/ili psima), jakim strahovima (poznatih ili nepoznatih uzroka) i reaktivnosti (pretjeranim reakcijama na uobičajene/normalne podražaje iz okoline).
Ostala ponašanje, često etiketirana kao problematična, najčešće su ili uobičajena i urođena pseća ponašanja ili se radi o psima koji ne reagiraju na ono što ljudi od njih traže, čemu je uzrok nedostatan odgoj ili školovanje, neznanje ljudi koji sa psom žive (što uključuje i pogrešnu procjenu pri odabiru psa), neadekvatno bavljenje sa psom (premalo ili pogrešno odabrane aktivnosti), neprimjereno okruženje, preveliki zahtjevi i očekivanja od psa i slično.
Kako spriječiti probleme u ponašanju pasa
No, o kakvim god se problemima radilo, tri su univerzalna koraka koja će nam svakako pomoći da do problema ne dođe - ili - ukoliko se i pojave, da ne eskaliraju.
To su:
odabrati psa sa kojim ćemo se znati i moći nositi,
ispravno socijalizirati, odgojiti i školovati psa,
na pojavu problema reagirati odmah.
Kako odabrati psa
Prvi korak je svakako dobro razmisliti prije nego nabavimo psa. Dobro razmisliti znači odgovorno pristupiti odabiru i biti iskreni i fer i prema sebi i prema ukućanima koji će dijeliti život sa psom (bilo da se od njih očekuje da se o njemu aktivno brinu ili ne).
Poželjno je sami sebi odgovoriti na pitanja poput koliko znanja i iskustva sa psima imamo, koliko vremena za psa imamo, koliko novca možemo izdvojiti, koliko angažmana oko psa očekujemo od ostalih ukućana ( i jesu li oni dorasli tome ), slažu li se svi ukućani s odabirom psa i jesu li dobro upoznati sa izazovima koje donosi nabava određenog psa… I naravno, zašto uopće nabavljamo psa.
Ovu temu detaljno smo obradili u blogu Život sa psom, pa svakako preporučamo da ga pročitate ako ste razmišljate o nabavi psa. Ili ste se već odlučili za taj predivan korak.
Ukratko, ima pasmina i ima pasa koji sa sobom nose i više odgovornosti, potrebu za većim angažmanom, više iskustva i znanja o psima. A ima i pasmina i pasa koji uopće nisu za neke ljude - ljude s nedovoljno iskustva, ljude s nedovoljno vremena, ljude s nedovoljno živaca i strpljenja.
Takozvane službene pasmine nisu primjerene za početnike, za očekivati je da će se lovačke pasmine teže snaći u jednosobnom stanu na dvanaestom katu u obitelji s jako malom djecom i prezauzetim roditeljima. Za vlasnika početnika nije ispravan odabir niti odrasli istraumatizirani pas, ma koliko nam se pun ljubavi i nesebičan takav odabir činio.
Pravilno socijalizirati, odgajati i školovati psa
Sva nepoželjna i problematična ponašanja mnogo je lakše spriječiti (ili preusmjeriti) u ranoj dobi, nego rješavati već duboko ukorijenjene probleme odraslih pasa.
Zato je potrebno uložiti što više truda, znanja i ljubavi u socijalizaciju, odgoj i školovanje svoga psa.
Naša je dužnost naučiti psa koja su to prihvatljiva ponašanja u ljudskoj okolini.
Zašto još uvijek postoji mišljenje da pas mora biti poslušan zato jer je pas ?! Bez odgovarajućeg odgoja i školovanja. Stavili smo drugu vrstu u svijet skrojen potpuno po ljudskoj mjeri i očekujemo da će se ponašati prema pravilima koja smo mi izmislili. Obraćamo joj se na jezicima koji joj ne znače ništa i očekujemo da razumije. Prevelika su to i nerealna očekivanja za životinju, bez obzira što ju nazivamo najboljim ljudskim prijateljem.
Kada pas nauči kako funkcionirati u ljudskoj sredini, što se od njega očekuje, a što s druge strane nije poželjno, tada se pas osjeća dobro i sigurno.
U prošlom blogu pisali smo o sivoj zoni, odnosno životu u okolnostima kada ne znamo što se od nas očekuje. Nisu nam rekli niti su nas naučili koja su pravila, ali nas kazne kada ih prekršimo. Posljedica takvog života je velik stres, nesigurnost i nepovjerenje prema okolini.
Najbolji način da pokažemo ljubav svom psu je da mu omogućimo da se (zajedno s nama) osjeća miran, siguran, sretan i opušten. To svakako podrazumijeva i stvari koje se mogu kupiti novcem (dobra hrana, igračke, poslastice), ali prije svega podrazumijeva da psa naučimo što očekujemo od njega i koja su to životna pravila kojih se potrebno pridržavati za sretan i uspješan suživot.
Uopćeno govoreći, dvije su vrste tih pravila.
Jedna, koja su manje više univerzalna za svakog psa koji s ljudima dijeli suvremeni (urbani) život. Ta pravila podrazumijevaju urbani pseći bonton (mirno hodanje na povodniku, nenapadanje ljudi, pasa i ostalih životinja u okolini, primjerene/naučene reakcije na promet i slično).
Drugi skup pravila odnose se na uklapanje u život ljudi s kojima pas dijeli životni prostor. To su primjerice neuništavanje vrta (ako pas živi u kući s vrtom), ostajanje sam doma, nelajanje/zavijanje u stanu, složan suživot sa ostalim životinjama u kućanstvu (drugim psima ili mačkama) i slično.
Da bi ova pravila mogli pravilno naučiti psa, potrebno je da ih naučimo i da ih znamo primijeniti mi - ljudi. Tome služe škole, tečajevi, seminari, radionice ili knjige koje ljude uče suživotu sa psom. Konzultirajte ih ukoliko nešto ne znate ili niste sigurni kako.
I za kraj ovog poglavlja, važna napomena. Ljubav ne pokazujemo i ne dokazujemo tako da psu dopuštamo da radi sve što mu padne na pamet. Ne zato što ćemo tako razmaziti psa, nego zato jer je to neodgovorno i opasno.
Pas koji nekontrolirano trči po nekoj gradskoj ulici predstavlja opasnost za sebe i za druge.
Pas koji nekontrolirano skače po prolaznicima, pokušavajući “samo pozdraviti sve oko sebe” … “jer je tako veseo” vjerojatno ne predstavlja stvarnu opasnost, ali predstavlja gnjavažu i nedobordošlog prolaznika u očima drugih ljudi koji ne žele da im priđe. Neki se boje za djecu, neki da ih ne sruši ili zamaže. Dopustimo im da se u tom trenutku (ili nikada) ne žele družiti sa našim psom. Dopustimo drugim životinjama miran život koji uključuje da ih naš pas ne gnjavi, ne plaši i ne juri na njima. Bez obzira radilo se o drugim psima u kvartu, mačkama ili divljači u šumi.
Možda je fraza, ali je istinita fraza ona koja kaže da sa pravilima ide i sloboda. Ako ne želimo psa koji cijeli život živi u malom i ograničenom (i često stresnom) svijetu, pod restrikcijama i neuključen u svoju okolinu ( stalno na povodniku, bez psećih prijatelja, u strahu od novih mjesta, ljudi i događaja) omogućit ćemo psu pravilnu socijalizaciju, odgoj i školovanje !
Kako reagirati ako se problemi ipak pojave
Probleme je uvijek lakše spriječiti ili otkloniti u ranoj fazi, nego ih rješavati već duboko ukorijenjene kod odraslih pasa. To je razumljivo samo po sebi.
Ipak, ljudi su skloni rješavanju problema pristupiti na više načina. Ovo su neki od najčešćih:
proaktivan pristup, koji se može opisati kao “učili smo o svom psu, učili smo zajedno za svojim psom - i baš zato što smo učili - na vrijeme smo primijetili da se počelo događati nešto što nam se ne sviđa i mislimo da bi se moglo razviti u problem; zato smo ga odlučili riješiti odmah i potražili smo primjerenu pomoć”,
reaktivan pristup koji često izgleda ovako “ mislimo da naš pas ima problem sa … (malim psima, npr). Isprva smo to još nekako uspjeli riješiti, ali sada je to stvarno uzelo maha u svakoj šetnji. Strah nas je da nešto nekoga ne ozlijedi. “. Na pitanje koliko problem traje odgovor je godinu dana. A pas ima dvije godine.
ignoriranje problema i nepoduzimanje nikakvih koraka očekujući da problem prođe ili se riješi sam od sebe.
Zakašnjela reakcija na već ukorijenjene probleme koji su eskalirali nije dobar pristup. Ali je svakako bolji od ignoriranja, prihvaćanja/mirenja sa problemom i dopuštanja da se problem nastavi. Bespomoćan stav, kao i onaj “proći će” najveći su neprijatelji suočavanja sa problemom i djelovanja na rješavanju.
Možda će biti lakše shvatljivo i potaknuti će na bržu reakciju ako kažemo da psu sa problemom ili problemima u ponašanju nije ugodno u njegovoj koži. Bez obzira o kojem problemu se radi. To se naročito odnosi na probleme uzrokovane strahovima, ali i one koji proizlaze iz neadekvatnog odgoja ili školovanja, kada se stalno ljutimo na psa koji pak isto tako stalno ponavlja nama neprimjerena ponašanja. I tako u začaranom krugu.
Zaključak je da probleme pokušamo spriječiti pravilnim odabirom psa i ulaganjem u socijalizaciju, odgoj i školovanje.
Pravilan odabir prvi je korak koji dobrim dijelom određuje i usmjerava što će se i kako kasnije događati.
Većina današnjih pasmina nastala je i uzgajana je za neke zadatke. Određeni zadaci zapisani su im u genetskom kodu. Kao i mogućnost da rade satima. Od tih pasa danas se očekuje da su mirni, zatvoreni sami satima u stanu. A tek kada izađu van dočekuje ih pravo neugodno iznenađenje! Njihova urođena ponašanja nisu prihvatljiva i gotovo da im ih je zabranjeno ispoljavati.
Ako ne znamo kako premostiti taj jaz, nećemo nabavljati psa takvog porijekla.
Ako nismo spremni ili nismo u mogućnosti pružiti psu ono što mu treba ( a ono što mu treba ovisi i od pasmine do pasmine, ali i od psa do psa), nećemo nabavljati psa za kojeg unaprijed znamo da će biti uskraćen za ono što mu je potrebno.
Ako se nismo spremni obavezati da ćemo uložiti trud, vrijeme i ljubav u pravilan i cjeloživotni odgoj, socijalizaciju i školovanje nećemo uopće nabavljati psa.
To je jedini ispravan i odgovoran pristup.