Ljubomoran ‘ko pas

Prošli tjedan pisali smo o muško - ženskim podjelama i mogu li se one iz ljudskog preslikati na svijet pasa. Danas ćemo se baviti temom mogu li se emocije karakteristične ljudima također pripisati psima. Drugim riječima, proživljavaju li ih i osjećaju i psi. 

Najpoznatija i možda najspornija od njih je ljubomora, odnosno reakcija psa kada primjećuje da drugi pas dobiva više pažnje, hrane, igre ili drugog oblika poželjnog socijalnog kontakta sa čovjekom/vlasnikom.

Životinje i emocije 

Emocije možemo podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne su primjerice strah, ljutnja, sreća, dok se u sekundarne ubrajaju sram, osjećaj krivnje, zavist i ljubomora. Primarne emocije  smatraju se općenitima, što bi značilo da ih mogu proživljavati i životinje. Za sekundarne se pak smatra da zahtijevaju više kognitivne procese, pa su time rezervirane uglavnom za čovjeka. Izvan ljudskog kruga, čimpanze su primjer životinja za koje se smatra da mogu osjećati ljubomoru. 

Psi su životinje “isključene s popisa” onih koji su sposobni osjećati ljubomoru. Zašto je tome tako ? Zato jer se smatra da je ljubomora emocija koja zahtijeva samosvijest odnosno svjesnost samog sebe i sebe u odnosu na druge. A psi to (navodno) nemaju.

Mnogo ljudi koji žive sa psima neće se složiti sa ovakvom argumentacijom.

No, kako se do tog zaključka uopće došlo ? Najpoznatiji test je onaj sa prepoznavanjem svog odraza u ogledalu, na kojem neke životinje (npr čimpanze) “prolaze”, dok druge (npr psi) “padaju”.

Znanstvenici koji smatraju da “one size fits all” načelo nije primjenjivo na sve životinjske vrste, upotrijebili su drugačiji pristup kako bi testirali jesu li psi svjesni sebe i razlikuju li sebe od drugih pasa. Bio je to test mirisa mokraće koji je pokazao da psi razlikuju miris vlastite mokraće od mirisa mokraće drugih pasa.

Što je zapravo ljubomora ?

Pojednostavljeno rečeno, ljubomora je (negativan) osjećaj izazvan očekivanjem gubitka nečega do čega nam je stalo. Istraživanja pokazuju da su sve osobe iskusile ljubomoru u nekom razdoblju svog života, a ono što ih razlikuje je intenzitet i učestalost tog osjećaja. 

Naša (ljudska) ljubomora može biti usmjerena prema različitim osobama, braći i sestrama, prijateljima, emotivnim partnerima, poslovnim kolegama… 

No, što je sa psima?

Psi i ljubomora

Kako bi potvrdili ili opovrgnuli tezu o psećoj ljubomori, provedeno je više istraživanja. Ovdje ćemo spomenuti neka od njih.

U jednom od istraživanja dva psa su radila isti zadatak (stavljala šapu u ruku čovjeku) za što je jedan dobivao nagrade, a drugi ne. Psi su uvijek radili u paru, tako da jasno vide kako jedan dobiva nagradu, a drugi ne. Pas koji nije dobivao nagradu, nakon nekog vremena prestao je raditi ono što se od njega tražilo i počeo pokazivati jasne znakove frustracije kada je drugi pas dobivao nagrade za isti zadatak.

Kako bi potvrdili da je riječ reakcijama potaknutim socijalnom interakcijom, a ne samo frustraciji zbog nenagrađivanja, proveden je dodatni eksperiment u kojem su psi radili pojedinačno (ne više u paru sa drugim psom). Nagrade se i dalje nisu dijelile, ali psi su dulje nastavili odrađivati traženi zadatak, pri čemu nisu pokazivali znakove frustracije.

Da je ljubomora kod pasa ipak pojednostavljen oblik ljubomore kod ljudi pokušalo se pokazati u eksperimentu tijekom kojeg su dva psa dobivala nagrade za obavljeni zadatak, ali nagrade nisu bile iste vrijednosti. Jedan je pas dobivao kobasice, a drugi samo komad kruha, što nije izazvalo osjećaje frustracije vidljive u prvom eksperimentu.

Slijedeće istraživanje bavilo se proučavanjem reakcija pasa na interakciju njihovih vlasnika sa drugim psom. Radilo se o “lažnom” psu, izgledom identičnom pravom. Korištena je metoda slična istraživanju ljubomore kod male djece - u kojima se mjeri trud djece da priđu roditeljima kada je roditeljska pažnja usmjerena na drugu aktivnost. U istraživanju sa psima, mjerila se snaga kojom su psi vukli prema svojim vlasnicima, nakon što su oni svoju pažnju usmjerili na “lažnog” psa. Jače povlačenje u smjeru vlasnika smatralo se znakom ljubomore. Kako bi pokrijepili svoju tezu o ljubomori kod pasa, vlasnici su također usmjeravali svoju pažnju na nežive predmete ili su bili u blizini drugih pasa, ali im nisu davali nikakvu pozornost. To su bile situacije u kojima njihovi psi nisu reagirali - pokazivali znakove ljubomore.

Dokazuju li ova istraživanja postojanje osjećaja ljubomore kod pasa i dalje je predmet rasprava. Nedvojbeno postoje istraživanja koja su pokazala da psi pokazuju ponašanja koja se mogu okarakterizirati kao ljubomorna kada se pažnja njihovih vlasnika usmjeri prema drugom psu. Ako se pitate koja su to ponašanja psi pokazali, vjerojatno se nećete začuditi da su to ona koja ste vrlo vjerojatno već primijetili kod svojih pasa u sličnim situacijama - stajanje između vlasnika i drugog psa, škljocanje zubima u smjeru drugog psa, dodirivanje vlasnika i slično.

Iz ovih primjera, kao i iz života sa psima možemo zaključiti da psima nikako nije svejedno kada našu pažnju moraju dijeliti sa drugim pripadnicima svoje vrste. Kao što im nije svejedno kada se radi o hrani ili igračkama. 

Hoćemo li to zvati osjećajem ljubomore ili ćemo takva ponašanja svesti na čuvanje resursa, ostaje nedvojbeno je da psi opažaju i zaključuju - kako je to odlično navela Patricia B. McConnell “ - “ ti imaš, a ja nemam i nikako nisam sretan zbog toga”.