Kako dobiti pažnju psa - 2

Ovaj blog posvećujemo našem intenziv tečaju Kako dobiti i zadržati pažnju psa. Tečaj se bavi jednom važnom temom sa sveobuhvatnom primjenom – pažnjom psa. Bit tečaja je naučiti psa da unatoč raznim podražajima iz okoline (ometačima) usmjeri pažnju na svog vodiča.

Na tečaj su dobrodošli svi psi od kojih se očekuje da poslušaju ono što se od njih traži i izvan dnevnog boravka vlastitog stana ili kuće.

Zašto upravo ovakav tečaj

Zato jer postoji puno ljudi sa sličnim problemima. Obično ih opisuju ovako:

·        doma čuje, vani ne,

·        doma smo najbolji prijatelji, kad izađemo van više me ne pozna,

·        ponekad mu je sve važnije od mene,

·        uspješno me ignorira,

·        dođe tek kad mu svi frendovi odu doma,

·        pažnja mu je svugdje i nigdje,

·        da nemam povodnik, tko zna gdje bi završio,

·        osjećam se kao uteg s druge strane povodnika.

Koliko god na prvu ovi problemi izgledaju različiti, izvor im je manje-više uvijek isti. Čim se pojavi nešto zanimljivije, čovjek/vodič postaje, kako to dobro opisuje stara narodna- zadnja rupa na svirali.

Mnogo se ljudi „bori“ sa svojim psima čim se u njihovoj blizini pojave drugi ljudi ili drugi psi. Pažnja psa se automatski prebacuje na pridošlice i osoba s druge strane povodnika postaje potpuno nebitna. Uteg. Čija je jedina funkcija zadržati psa da ne ode. Vrlo frustrirajuća uloga, složit ćemo se.

Zašto se to događa? Najčešće zato što psi imaju prethodno iskustvo (već su naučili) jedno ili više od navedenog:

-        drugi ljudi su jako zabavni, vesele se, smiju, odobravaju sve i svašta, daju pažnju i/ili hranu ,

-        drugi psi su zanimljivi i zabavni samim time jer su pripadnici iste vrste, dobro se razumiju međusobno i susreti često vode do dobre zabave,

-        do tih drugih (zabavnih) ljudi i pasa može se doći samostalnom odlukom, vukući svaki puta sve jače na povodniku,

-        do tih drugih (zabavnih) ljudi i pasa može se doći samostalnom odlukom i bez ljudskog odobrenja (primjer pasa puštenih s povodnika koji doslovno pobjegnu u željenom smjeru, bez obzira što i koliko njihovi ljudi vikali za njima),

-        sve što se poželjno nalazi u vidokrugu je dostupno…

Kome je tečaj namijenjen

Tečaj je namijenjen svima koji se prepoznaju u gore navedenom opisu i primjerima. A željeli bi to promijeniti.

Dobrodošli su polaznici koji žele svog psa naučiti osnovnim i bitnim ponašanjima koja od psa zahtijevaju pažnju. „Želim da mi se pas odaziva na ime“, „želim da dođe“, „želi da me ne vuče na povodniku prema drugim psima i ljudima“ !

Naravno da i vježba sjedi zahtjeva pažnju od psa. Ali u našoj filozofiji treninga, dođi je bitniji od sjedi. Kao i ostala nabrojana ponašanja. Upravo zato smo im posvetili cijeli tečaj.

S druge strane, kada naučimo psa da dobijemo njegovu pažnju i kada ga naučimo da ju zadrži na nama, s vježbom sjedi neće biti nikakvih problema. Provjereno !

Ako su polaznici tečaja štenci, oni će od početka učiti pravilno. Ako se radi o starijim psima, koji već imaju ukorijenjena ponašanja koja ne želimo (npr stalno vuku drugim psima), oni će učiti da ih ti isprobani načini (više) ne dovode do cilja, već ih do cilja dovodi nešto sasvim drugo.

Što učimo 

Program tečaja sastoji se od vježbi komunikacije, pažnje, koncentracije i suradnje, kao što su odazivanje na ime, dolazak na poziv, mirno hodanje na povodniku te općenito ignoriranje okoline i fokus na vodiča.

Konkretno, učimo pse da znaju i mogu funkcionirati u prisustvu ometača, bilo da se radi o drugim psima, ljudima, ili stvarima koje se nalaze u vidokrugu psa. Pas uči da je za njega dobro i korisno da ima pažnju usmjerenu na nas ako i kada se pojavi neki od tih ometača. Počinjemo sa vježbama dobivanja pažnje na koje se nadograđuju vježbe zadržavanja pažnje. Krajnji ishod je pas koji u prisustvu ometača samostalno obrati pažnju na nas i zadrži je na nama - to je ono što donosi nagradu i/ili vodi do željenog cilja.

Bez znanja usmjeravanja i zadržavanja pažnje, vježbe odazivanja na ime, dolaska i mirnog hodanja na povodniku jednostavno nisu moguće. Uzmimo za primjer situaciju kada naš pas vidi drugog psa. Kada mu je pažnja usmjerena na drugog psa vjerojatno će pokušati do njega i doći, ili zbog igre ili tražeći sukob. Ukoliko mu okolnosti dopuste (pušten je s povodnika) neće se odazvati našem pozivu da se vrati. Ukoliko je na povodniku, pokušat će prokušanom metodom navlačenja doći do drugog psa. Na nama je da ga naučimo  slijedeće:

·        mi smo bitniji od drugog psa,

·        postoje situacije kada se do drugog psa uopće ne može doći,

·        u situacijama kada se do drugog psa može doći, to je moguće samo pod određenim, prethodno ispunjenim uvjetima,

·        kada psa pozovemo da se vrati:

-        pas se ne nalazi u gubitničkoj situaciji (uskraćena mu je zabava)  

-        isplati se vratiti odmah.

Učimo također kako uspostaviti kontakt sa psom. Bez dobrog kontakta i odnosa sa psom, sve pada u vodu. Kontakt sa psom i dobar odnos uspostavljamo na više načina. Hrana tj nagrađivanje putem hrane je samo jedan od njih, onaj najjednostavniji, najbrži i najlakši za shvatiti i primijeniti pogotovo za čovjeka – početnika. Zato se i većina školovanja bazira na njemu. Ali ukoliko nismo savladali i ostale, možemo biti sigurni da naš odnos sa psom nije dovoljno dobar da bi pas s nama rado surađivao. Napravio ono što očekujemo i tražimo od njega. Sve poslastice ovog svijeta neće nam biti dovoljne ukoliko nismo savladali i naučili stvari do kraja. Odnosno uspostavili dobar odnos sa psom na svim razinama.

Uobičajeni primjer za navedeno je slijedeći: ukoliko i imamo najomiljenije poslastice našeg psa, ali se na njega ljutimo i s vremena na vrijeme dobro izvičemo u želji da ga zastrašimo jer je napravio nešto što nam nije po volji (primjerice nije došao kada smo ga pozvali), poslastice gube značaj. Dobar odnos se narušava (ako je i bio uspostavljen, što je upitno s obzirom na takav pristup). U najboljem slučaju bit ćemo na nuli u našem odnosu. Jer smo se za vikanje i prijetnje pokušali iskupiti finom hranom. U više slučajeva, naš će odnos sa psom patiti mnogo više od toga. 

Kako učimo

U prošlom blogu pisali smo o pažnji i faktorima koji joj pomažu ili odmažu.

Za potrebe ovog teksta naglasit ćemo samo slijedeće. Pažnja psa je uvijek usmjerena na nešto. Do problema dolazi kada pažnja psa nije usmjerena tamo gdje bi mi to željeli. Zanimljiva okolina i nezanimljivi mi, dosada, stres i uzbuđenje dovode do toga da čovjek uglavnom “gubi bitku” za pažnju svoga psa.

Kao glavne ometače pažnje naveli smo različite podražaji iz okoline – koji (kako im sam naziv i kaže) odvlače pažnju psa sa onoga što bi mi željeli da pas radi. U uobičajene ometače ubrajaju se ljudi, drugi psi, druge životinje, zvukovi, mirisi, pojave, predmeti, promet. Popis je poduži, a ono što će se naći na popisu, kao i intenzitet utjecaja na pažnju ovisi od psa do psa.

Zato učimo upravo među navedenim ometačima i uz pomoć njih. Ometači su očigledni, ne skriveni, ali postavljeni na određenoj udaljenosti. Kroz vježbe se kreiraju situaciju u kojima će psi biti uspješni i za što će dobivati nagrade. Tako se postepeno grade poveznice poput: prisustvo drugog psa dovodi do nagrade koja dolazi od čovjeka/vodiča – pas voli nagrade i shvaća da ih dobiva pod određenim okolnostima (iako se pojavio drugi pas, naš pas nije počeo vući k njemu, već je ostao uz nas) – isplativije za psa je da ostane uz vodiča i dobiva nagrade, nego da pokušava vući do drugog psa – do drugog psa (cilja) se može doći samo mirnim hodanjem na opuštenom povodniku… To su samo neki od pojednostavljenih primjera koji se uče.

Isto tako učimo pse da nagrada koju dobivaju za poželjna ponašanja ne mora nužno biti njima vidljiva. Ne mašemo komadom salame i zovemo psa da dođe. Učimo psa da će nagrada sigurno doći, bila ona vidljiva ili ne u trenutku kada mu se obraćamo.

Krećemo s vrlo laganim vježbama kako bi pas lakše shvatio i učio i kako bi bio uspješan u tome što radi. Uspješnost dovodi do nagrada, povećava motivaciju i želju za daljnjim treningom. Tako gradimo osnove. A kada imamo dobro postavljane temelje, onda imamo na čemu nadograđivati i mnogo teža ponašanja.

Vrlo je važno naučiti pse da jednom naučena ponašanja mogu/znaju ponoviti u različitim okolnostima i na različitim mjestima. Takvo poopćavanje učenja naziva se generalizacija. Svi koji su probali sa najjednostavnijom vježbom sjedi naučili su da psi baš i nisu dobri u generalizaciji. Ako im je teško ponoviti najjednostavniju vježbu poput sjedi u različitim okolnostima, što se tek događa sa vježbama za koje treba puno više pažnje. Poput dođi ili mirnog hodanja na povodniku ?!

Također učimo kako prepoznati što možemo tražiti i očekivati od svog psa u pojedinoj fazi procesa učenja. Poželjno je tražiti samo ono što su psi savladali/naučili. Ne više od toga. Dobar dio ljudi sklon je tražiti previše prebrzo. Česta greška koja dovodi do frustracije obiju strana. Greška koju ne treba kreirati pogotovo kada je u pitanju učenje teških vježbi (kao što je dođi) ili treniranju u teškim okolnostima (blizina drugih pasa primjerice).

Često čujemo pitanje „da li će se moj pas moći družiti s drugim psima i drugim ljudima?“ Naravno da hoće. Ali pod određenim, prethodno ispunjenim uvjetima. Do sada su ti uvjeti (u glavi psa) bili „samo moram biti dovoljno uporan i dovoljno navaljivati/vući na povodniku i doći ću do cilja“. Naravno da psa možemo naučiti i sasvim suprotno. Do željenog cilja ćeš doći jedino onda ako mene najprije pitaš (usmjeriš pažnju na mene), ja odlučim smiješ ili ne smiješ (faktor sigurnosti) i onda se mirno približimo željenom cilju. Upravo to učimo na tečaju.

Još jedno često pitanje je „hoćemo li cijeli život morati nositi hranu sa sobom u šetnju i stalno nagrađivati psa?“. Poželjno je cijeli život povremeno nagrađivati psa za neka ponašanja. Kada napravi nešto stvarno dobro, zašto ne bi dobio nagradu ?! S vremenom, to je stvar kriterija. Na početku učenja nagrađujemo mnogo za male stvari. Kasnije, kako pas savladava i uči, kriteriji se podižu.  Koliko god dobro školovan pas bio, zaslužio je nagradu kada se vrati k nama umjesto da otrči za zecom!

Drugi dio odgovora na pitanje cjeloživotnog nagrađivanja nalazi se u činjenici da nije samo hrana nagrada. Hrana nam je odličan alat u procesu učenja. Kasnije neka nagrada psu bude upravo ono što želi, primjerice igra sa drugim psom. Ali pas najprije treba naučiti da kada vidi drugog psa, obrati pažnju na nas (kažemo pita nas smije li), nakon čega slijedi nagrada – igra s psećim prijateljem.

Zašto učimo pažnju

Zato što bez pažnje nema učenja. Kod ljudi pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Slično je i sa psima. Dobiti pažnju psa je prvi korak, prije nego krenemo učiti bilo koju vježbu ili ponašanje. Ako pas kojeg pokušavao učiti ima pažnju usmjerenu na pse u svojoj blizini, učenje će ostati samo na pokušaju. Čim mu okolnosti dopuste, pas će otići od nas i pridružiti se svojim psećim prijateljima. Sličnim primjerima posvjedočio je svatko od nas.

Pažnja i njen fokus određuju reakcije na okolinu. To je drugi razlog zašto je pažnja važna. Sve što se događa oko psa ne privlači njegovu pažnju na isti način. Ljudi, životinje, predmeti i pojave privlače pažnju i izazivaju različite reakcije koje su dodatno i različitih intenziteta. Kojim intenzitetom pažnje ( i posljedično reakcijom) će pas reagirati na navedeno ovisi o dvije vrste faktora. U prvu grupu svrstat ćemo temperament psa, njegove interese i motivaciju, ali i prošla iskustva i navike. U drugu grupu ubraja se svakako intenzitet onoga što je psu privuklo pažnju (npr blizina drugog psa ili jačina zvuka), radi li se o nečem novom ili neobičnom,  o događaju koji traje ili se ponavlja ili pak o potpunoj promjeni situacije (bilo je mirno i bilo smo sami sa psom, a onda odjednom buka, dolazak ljudi, pasa i sl). O tome smo pisali u prošlim blogu (link).

Pažnja je jednako važna u učenju, kao i u svakodnevnom životu. Pažnja pomaže, olakšava i omogućava psu da u određenom trenutku i u određenim okolnostima napravi ono što od njega želimo i očekujemo. Zašto kažemo pomaže i olakšava? Zato što je naučena pažnja više od pola puta do svake vježbe, uključujući i one najteže. Kao što je preduvjet učenja, pažnja je i temelj suradnje. Prema našem shvaćanju, poslušan pas je onaj koji surađuje s vodičem (link). A pažnja je temelj za suradnju.

Sve su to razlozi zašto je pažnja tako važna i zašto ju učimo.

Informacije o terminima i upisima na ovaj tečaj nalaze se na na ovoj poveznici: https://kk-dogguru.org/novosti.