Zašto se psi sukobljavaju ?

Psi se, baš kao i ljudi, sukobljavaju iz različitih razloga. Iako nama njihovo režanje i pokazivanje zuba može izgledati strašno, u psećem svijetu to je način komunikacije.

Prilično intenzivan, ali način komunikacije.

I često nije prvi izbor. Kao ni ljudi psi uglavnom neće posegnuti za takvom vrstom prijetnje kao prvim izborom. Na raspolaganju im je mnogo drugih načina da drugom psu (ali i čovjeku ) daju do znanja da ono što radi nije poželjno.

Jaka i intenzivna prijetnja biti će prvi izbor ako je psa iskustvo naučilo da je to jedina strategija koja pomaže ili pak ako se prema mišljenju psa radi o nečem jako vrijednom što treba sačuvati (uključujući i zaštitu samog sebe).

Glavni razlozi koji pse dovode do sukoba

Sukobi iz strah i nesigurnost

Dobar dio sukoba ne dolazi zbog „zločestoće“, nego iz straha. Kada se pas osjeća da nema izbora, prostora za uzmak, stjerano u kut ili ugroženo.

Psi koji su imali loša iskustva znaju pribjegavati taktici  „napad je najbolja obrana“ zato što se  upravo ta strategija u prošlosti pokazala uspješnom.

Također, do sukoba iz nesigurnosti dolazi kada jedan pas ne zna protumačiti ponašanje drugog psa. Ovi problemi javljaju se zbog nedostatka ispravne socijalizacije, ali postoje i psi čiju je komunikacije teže pročitati.

“Samo da se pozdrave !”

Loša komunikacija i nesporazumi

Psi komuniciraju cijelim tijelom (repom, ušima, stavom). Međutim, ponekad dolazi do šumova u komunikaciji:

• problem povodnika o kojem smo pisali neki dan: kada su psi na povodniku, ne mogu se udaljiti ako im je neugodno. Ne mogu se ni kretati na psima prirodan način koji podrazumijeva prilaženje u luku (NE DIREKTNO ). To stvara napetost koja može eskalirati u sukob

• psi koji su kao štenci naučili da se moraju POZDRAVITI sa svakim psom kojeg sretnu: ovo proizlazi iz pogrešnog shvaćanja socijalizacije (sa što više pasa štene dođe u izravan kontakt, to će biti bolji pas). Kada vide psa koji dolazi – veselje/uzbuđenje počinje rasti, nastoje što prije doći do njega i pokazati mu svoju naklonosti. Pri čemu (zbog uzbuđenja i prethodno naučenog načina) ne poštuju osnovna pravila pseće komunikacije i susreta ( ne izravno, ne direktno, ne ravno u glavu PLUS čitaj signale drugog psa i uzmi ih u obzor)

• pogrešno protumačena igra: ponekad pregruba igra može prijeći granicu, pa jedan pas reagira korektivno, što drugi pas može shvatiti kao napad. Preveliko uzbuđenje u igri također često dovodi do sukoba. Preveliko uzbuđenje često ide ruku pod ruku da psi ne znaju i ne poštuju tuđe granice

• brahiocefalične pasmine, kao i  kupirani psi su česti kandidati čiju komunikaciju (zbog njihovog specifičnog izgleda) drugi psi ne znaju odmah i jasno pročitati

Sukobi zbog resursi (odnosno čuvanje resursa)

Kada pas procijeni da drugi pas (ili čovjek) ugrožava ono što on smatra izuzetno vrijednim

• hrana

• igračke (pogotovo ako se radi o omiljenoj igrački)

• mjesto za odmor i spavanje

• naša pažnja (usmjerite li svoju pažnju na drugog psa – u prisustvu svog psa – nekim psima se to neće sviđati )

Teritorijalnost

Psi su po prirodi zaštitnički nastrojeni prema prostoru u kojem borave. Svom domu (stanu, kući, cijelom stubištu), dvorištu, automobilu. Tu spada i pseći park (ali to je već tema za poseban tekst).

Kada drugi pas (ne uvijek nužno nepoznat) zakorači na njihov teritorij, „domaćin“ (koji sebe valjda smatra vlasnikom) može reagirati kako bi „uljezu" dao do znanja da nije poželjan.

Društvena pravila i hijerarhija

Iako više ne žive u čoporima, psi i dalje uspostavljaju određene društvene odnose.

Ne radi se uvijek o psima koji žive zajedno. To mogu biti i psi koji se samo povremeno ili često druže – i tada uspostavljaju određena pravila. Što smije jedan, ne smije drugi, npr. Jedan odlučuje o vrstama aktivnosti, početku i kraju, drugi slijede.

Problemi u parkovima za pse: lokalni šerif, igra (pre)viskokog intenziteta, nemogućnost uzmaka, sukobi zbog resursa, nemogućnost kontrole na daljinu i time zaustavljanja nepoželjnih/opasnih situacija od strane čovjeka, ignorantni vlasnici, stav “neka to oni sami riješe” ili “dobro je da mu netko pokaže gdje mu je mjesto dok je još mali”

Posjetitelji psećih parkova također često imaju postavljenu hijerarhiju. Lokalnog šerifa. I njegove (podređene) sljedbenike. Lokalni šerif odlučuje tko je dobrodošao u park, a tko nije. Iako na vratima parka ne piše njegovo ime i park nije plaćen njegovim novcem. Ali to je opet zasebna tema.

Narušeno zdravlje i bol

Kategorija o kojoj se najmanje govori !

Kada se inače miran pas odjednom počne sukobljavati, uzrok može biti fizička nelagoda. Psi vješto skrivaju bol, ali kada ih drugi pas dotakne na bolno mjesto ili „natjera“ u pokret koji izaziva neugodu/bol, reakcija može biti žestoka.

Mnogo vike ni za što - ALI…

Većina psećih "svađa"  završi na mnogo buke. Ponekad i ritualnog naguravanja.

To je pseći način za postavljanja granica i vraćanja odnosa u ravnotežu.

Bez stvarnih FIZIČKIH ozljeda. S druge strane, psihička trauma koju takvi sukobi mogu ostaviti na nekim psima nije zanemariva.

Prava agresija i pravi fizički sukobi u životinjskom svijetu su rijetki. Pisali smo o tome u prethodnom tekstu.

Ponekada se čini da su naši psi kućni ljubimci pomaknuli granicu u smjeru češćih ( ne nužno i žešćih) sukoba. Ali svakako češćih.

Kako u svijetu slobodnoživućih pasa taj pomak nije tako izrazito vidljiv, može se zaključiti da su moderan urbani način života i ljudski upliv imali nešto s tim .