Je li moj pas veseo ili je zapravo pun energije?
Često čujemo:
„Moj pas je tako veseo! Stalno je u pokretu, sve ga zanima, svima prilazi, sve mora istražiti!”
Ali… jesmo li sigurni da gledamo veselje? 🤔
Pas koji stalno trči, njuška, istražuje, prilazi svakom čovjeku i svakom psu, reagira na svaki zvuk i neprestano traži nešto novo može biti jednostavno pas visoke energije.
A može biti i pas koji je preuzbuđen, teško se regulira ili jednostavno ne zna stati.
I tu dolazimo do važne razlike.
Veselje je emocionalno stanje.
Energija opisuje način na koji pas funkcionira i koliko aktivnosti traži.
Veselje je pozitivna i ugodna emocija.
Visoka energija sama po sebi nije ni dobra ni loša. Pas može imati puno energije, biti vrlo aktivan i istovremeno biti potpuno stabilan i sposoban za odmor.
A „nabrijanost” je pak nešto drugo. Ona može biti posljedica pozitivnog uzbuđenja, ali i stresa, frustracije ili prevelike količine podražaja.
Drugim riječima:
Veselje, energija i uzbuđenje nisu ista stvar.
I zato nije dovoljno reći:
„Moj pas je takav jer je veseo.”
Kako razlikovati veselog psa od psa koji je preuzbuđen?
Veseli pas može biti vrlo aktivan. Može trčati, igrati se, istraživati, pozivati druge pse na igru i biti zainteresiran za mnogo toga.
Ali ono što je posebno važno jest što se događa nakon uzbuđenja.
Može li se pas smiriti?
Može li prestati s igrom kada je dosta?
Može li odmoriti?
Može li ignorirati nešto zanimljivo kada nije vrijeme za to?
Može li pojesti obrok i nakon toga mirno odspavati?
Može li biti u okolini bez toga da neprestano traži novu aktivnost?
To nam često govori više od same količine aktivnosti.
Veseli pas često pokazuje:
✅ opušteno tijelo
✅ mekan pogled
✅ opuštene uši (ovisno o građi i pasmini)
✅ opušteno mahanje repom, često uz pokret cijelog stražnjeg dijela tijela („wiggle butt”)
✅ interes i znatiželju prema okolini
✅ spremnost na igru i kontakt
✅ sposobnost da prekine aktivnost i prebaci se u mirnije stanje
✅ nakon zadovoljenih svojih potreba može se smiriti, odmoriti i spavati
Veseli pas, dakle, nije pas koji je stalno „uključen”.
Koliko aktivnosti treba psu?
Ovo je jedno od pitanja na koje ne postoji univerzalan odgovor.
Bilo bi super i da postoji formula koja izračunava pravu dozu aktivnosti, ali ne postoji ni ona.
Svaki pas je jedinka za sebe i ne treba svakom psu jednaka količina aktivnosti.
Potrebe psa ovise o njegovoj pasmini, dob , individualnim karakteristikama, zdravlju, kondiciji, životnom stilu i mnogim drugim faktorima.
Ali postoji još jedna važna stvar:
više aktivnosti nije uvijek BOLJE.
Ako svaki put kada je pas nemiran dodamo još trčanja, igre, bacanja loptice ili sličnim aktivnosti, možemo nenamjerno učiti psa da je stalna aktivnost normalno stanje.
Pas treba imati priliku zadovoljiti svoje tjelesne, mentalne i socijalne potrebe, ali treba imati priliku i odmarati se.
Šetnja nije samo kilometraža.
Igra nije samo trošenje energije.
Njuškanje, istraživanje, rješavanje problema, kvalitetan san, ponekad potpuno nova, a ponekad predvidiva rutina i primjereni socijalni kontakti također su dio života psa.
Cilj nije napraviti psa toliko fizički umornim da više nema energije.
Cilj je imati psa koji zna biti aktivan kada je vrijeme za aktivnost i smiren kada je vrijeme za odmor.
Kako prepoznati da pas ne zna stati?
Ovdje se često krije problem koji ljudi opisuju kao:
„On je jednostavno jako veseo i pun energije.”
Pas može neprestano donositi igračku.
Može tražiti da mu se baca loptica.
Može skakati po ljudima.
Može stalno tražiti interakciju.
Može trčati iz jedne aktivnosti u drugu.
Može teško prekinuti igru.
Može reagirati na svaki zvuk i svaki pokret.
Može biti sve uzbuđeniji što aktivnost dulje traje.
I ono najvažnije – možda se ne zna sam prebaciti iz aktivnosti u odmor.
Takvom psu nije nužno potrebno još aktivnosti.
Ponekad mu je potrebno naučiti kako se smiriti.
To nije isto što i „umoriti psa”.
Pas koji je fizički iscrpljen možda će zaspati jer više ne može ništa drugo.
Ali pas koji je naučio regulirati svoje uzbuđenje može biti aktivan, a zatim se sam odmoriti.
To je velika razlika.
Je li moj pas hiperaktivan ili samo ima puno energije?
Ovo je pitanje s kojim treba biti oprezan.
Pas visoke energije nije automatski hiperaktivan pas.
Pas može biti izrazito aktivan, imati veliku potrebu za kretanjem i istraživanjem, biti brz, intenzivan i zahtjevan – a ipak biti sposoban učiti, koncentrirati se, odmarati i prilagoditi svoje ponašanje situaciji.
Kod hiperaktivnosti ne govorimo o psu koji je „živahan”.
Zato nije dobro svakog psa koji je stalno u pokretu nazvati hiperaktivnim.
Ako je ponašanje izrazito intenzivno, teško ga je regulirati i značajno utječe na svakodnevni život psa i njegovu sposobnost odmora, učenja i funkcioniranja, potrebno je sagledati širu sliku.
Ponekad razlog nije „previše energije”.
Može biti riječ o nedostatku odmora, prevelikoj količini podražaja, frustraciji, neadekvatno zadovoljenim potrebama, naučenom obrascu ponašanja, stresu ili nekom drugom problemu.
Visoka energija može ići ruku pod ruku s visokom motivacijom i visokom koncentracijom.
Hiperaktivnost … malo teže.
Zato je prije zaključka:
„Moj pas je hiperaktivan.”
puno korisnije pitati:
„Što se događa prije nego što postane hiperaktivan?”
i
„Može li se nakon aktivnosti sam vratiti u smireno stanje?”
I možda najvažnije…
Ne moramo birati između:
„Moj pas je veseo.”
i
„Moj pas je energičan.”
Pas može biti veseo, energičan i vrlo aktivan.
Ali jednako tako može biti vrlo aktivan zato što je preuzbuđen, frustriran, pod stresom ili jednostavno još nije naučio kako se regulirati.
Zato ne gledajte samo koliko se vaš pas kreće.
Gledajte i kako se kreće, što ga pokreće i može li stati.
Jer dobar život psa nije onaj u kojem je pas stalno aktivan.
Dobar život je onaj u kojem pas može biti i aktivan – i može se odmoriti. 🐾